Šutnja: Razumijevanje moći ignoriranja u odnosima odraslih
Šutnja u sukobima često dovodi do čudnih ponašanja koja mogu oblikovati emocionalni krajolik danima ili čak tjednima. Kada se nakon svađe u vezi, partnerstvu ili braku jedna osoba povuče, ušuti i počne ignorirati drugu, nastaje neugodna i napeta atmosfera. Obično se onaj tko se upušta u čin ignoriranja označava kao pasivno-agresivan, gotovo kao agresor.
Čin ignoriranja nekoga u kontekstu postojeće veze nedvojbeno je nedoličan i može se usporediti s djetinjastim ponašanjem. Međutim, važno je prepoznati da takvo ponašanje ne zaslužuje biti klasificirano kao agresivno ili nasilno. Zapravo, stoji u oštroj suprotnosti s tim atributima.
Agresija, izvedena iz latinskog ad gradior, što znači pristupiti ili napasti, predstavlja snažan i izravan pristup. S druge strane, osoba koja odluči ignorirati čini sasvim suprotno. Izraz “pasivna agresija” skovao je jedan američki pukovnik kako bi opisao vojnike koji nevoljko slušaju naredbe, izvršavajući ih polako i uz vidljiv otpor. Ipak, osoba koja ignorira nije sama po sebi nasilna. U današnjem kontekstu, gdje je razlika između legitimne uporabe sile i nepravednog nasilja zamagljena, a definicija nasilja postala preširoka, pojedinac koji se povuče iz komunikacije i počne ignorirati ne primjenjuje silu i ne treba ga označavati kao nasilnika. Upravo suprotno, ljudi se povremeno odriču rasprava i prekidaju komunikaciju kako bi vježbali samokontrolu i izbjegli da postanu nasilni.
Unatoč tome, ignoriranje od strane partnera može nanijeti duboke emocionalne rane. Terapeuti često čuju izjave poput: “Najgore je kad me ignoriraju. Radije bih bio fizički povrijeđen nego da me ignoriraju.”
Kako bismo bolje razumjeli zašto odrasli pribjegavaju ignoriranju drugih u vezi, potrebno je vratiti se u djetinjstvo, gdje je ovaj mehanizam inicijalno postavljen i nazvan durenjem. Djeca koriste ovu taktiku kada uoče da se netko drugi, bilo roditelj ili vršnjak koji bi prema njima trebao gajiti ljubav ili prijateljski stav, ponaša nepravedno. Ova subjektivna procjena djeteta često je pogrešna. Kada dijete protumači tuđe postupke kao suprotne onome što zamišlja da je pošteno, počinje se duriti – izbjegavajući kontakt očima, odbijajući razgovarati ili se povlačeći u svoju sobu da se igraju sami. To može biti potaknuto situacijom u kojoj dijete nešto želi, a drugo to uskraćuje. Kako mala djeca ne razlikuju sebe i svoje želje, odbijanje njihove želje doživljavaju kao odbacivanje sebe, nedostatak ljubavi. Njihov stav postaje: “Ako me ne voliš, onda ne volim ni ja tebe.”
Dijete koje se duri na roditelja ostaje ovisno o tom roditelju i ne može prekinuti odnos. Ono što dijete priželjkuje je da se veza nastavi, ali uz promjenu roditeljskog ponašanja nakon spoznaje razmjera djetetove povrijeđenosti.
Svaki pojedinac, bez obzira na godine, u sebi nosi svoje unutarnje dijete. Ovo unutarnje dijete oponaša ponašanje malog djeteta – duri se i želi promjenu u ponašanju drugoga. Razlika između malog djeteta i odrasle osobe leži u činjenici da su djeca ovisna o svojim roditeljima ili skrbnicima, dok odrasli nisu, što im daje mogućnost da izađu iz nezadovoljavajuće veze, partnerstva ili braka. Međutim, odlazak im nije cilj. Poput male djece, oni žele nastavak veze, ali pod njihovim uvjetima.
Stoga je ignoriranje partnera unutar veze oblik emocionalne prisile. Pojedinac koji odluči ignorirati želi da se njegov partner osjeća jednako jadno kao i oni i da usadi strah od napuštanja, krivnje, sažaljenja i motivaciju da promijeni ponašanje koje je dovelo do sukoba i kasnijeg ignoriranja.
Kada roditelj ignorira dijete, to postaje najteži oblik kazne za dijete. Taj čin djetetu poručuje da su toliko vrijedna prijekora i bezvrijedna da ne samo da ne zaslužuju roditeljsku ljubav, već niti ne zaslužuju priznanje svog postojanja. Stoga je ignoriranje djeteta jedan od najtežih oblika zlostavljanja.
Emocionalno zrele odrasle osobe sudjeluju u razgovorima umjesto da pribjegavaju ignoriranju. Ako jedan počne ignorirati, drugi bi trebao zadržati normalno ponašanje i dopustiti im da se “ohlade”. Najgori scenarij je kada se nečije unutarnje dijete počne duriti, a unutarnje dijete osobe koju ignoriraju osjeća se odbačeno.
Razotkrivajući složenost ljudskih odnosa, razumijevanje psihologije koja stoji iza čina ignoriranja pruža uvid u zamršeni ples moći, ranjivosti i emocionalne dinamike koji oblikuju naše veze s drugima.
*Ključne riječi: šutnja, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
