Tema ovog eseja jest nerazumijevanje i neprihvaćenost traume kao presudnog elementa u uzrocima različitih bolesti populacije zapadne civilizacije. Riječ „trauma“ koristi se vrlo često u današnje vrijeme te je poprimila i više značenja zbog kojih je njeno pravo značenje zamagljeno i razrijeđeno. Traumu je potrebno opsežno i jasno razmatrati, specijalno kada je riječ o čovjekovom zdravlju. Često prilikom korištenja riječi „trauma“ dolaze slike događaja koji su katastrofalni poput rata, uragana ili teškog zanemarivanja, zbog ovog smještanja traume, ljudi ju nesvjesno karakteriziraju s nečim što je abnormalno, iznimno ili neuobičajeno.

 

Ljudska kultura je prožeta traumom te trauma utječe na osobne i društvene odnose, obrazovanje, roditeljstvo, ekonomiju, politiku i mnoge druge svari. Čovjek koji ne pati od utjecaja traume bio bi smatran iznimkom u današnjem društvu. Kako bi se bolje razumio utjecaj traume na čovjeka i kako zapravo ljudi prihvaćaju traumu, potrebno je postaviti pitanje: što je zapravo trauma?

 

 

NERAZUMIJEVANJE I NEPRIHVAĆENOST TRAUME KAO PRESUDNOG ELEMENTA U UZROCIMA RAZLIČITIH BOLESTI POPULACIJE ZAPADNE CIVILIZACIJE

 

Prema definiciji raznih autora moguće je definirati traumu kao unutarnju ozljedu, odnosno kao trajnu ranu ili rascjep jastva zbog događaja koji su bolni ili teški. Prije svega, trauma je unutarnje događanje čovjeka uzrokovano bolnim ili teškim događajima. Trauma nije sam događaj. Trauma nije ono što je čovjek proživio u eksternom okruženju, već ono što se dogodilo unutar čovjekova tijela i uma tijekom proživljenog događaja.

 

„Trauma nije ono što vam se dogodi, nego ono što se dogodi u vama. A, kao što ćemo vidjeti, trauma je preteča i svakojakim bolestima tijekom cijelog života te im doprinosi.“ (Gabor, 2022:31-32).

 

Kao što je već navedeno u uvodnom dijelu ovog eseja, riječ „trauma“ danas je toliko raširena da je počela gubiti na izvornom značenju. Većina ljudi je čula nekoga ili čak samoga sebe kako izgovara nešto poput „O, Bože, ova reklama je tako uznemirujuća, nakon što sam ugasio TV ostao sam traumatiziran“ ili slično. U tim se slučajevima zapravo govori samo o proživljenom emocionalnom ili tjelesnom stresu. „Svi su traumatični događaji nedvojbeno stresni, ali nisu svi stresni događaji traumatični“ (Gabor, 2022:34).

 

Traumom se može nazvati događaj koji oslabljuje čovjeka, drugim riječima, na fizički ga ili psihički način čini ograničenijim nego prije, na način koji opstaje. Reagirati stresno zbog nečega što su ljudi proživjeli nekada u prošlosti, ne znači biti ponovno traumatiziran. Nije riječ o traumi ako:

• Ne umanjuje ljudsku sposobnost osjećanja, misli, vjerovanja ili zauzimanja za sebe te ne onemogućava suosjećanje patnji.
• Ne onemogućuje držanje vlastite boli, straha i tuge bez navike bježanja u kompulzivan rad, umirivanje ili stimulacije na bilo koji drugi način.
• Ne uzrokuje veličanje samog sebe ili umanjivanje s ciljem prihvaćanja okoline ili opravdavanja vlastitog postojanja.
• Ne narušava se sposobnost doživljavanja zahvalnosti za čuda i ljepotu života.

 

Primjer stvaranje netočne karte ljudske boli, gdje se griješi(lo) u pogledu duševne bolesti jasno se vidi na primjeru Darella Hammonda koji je tijekom svog prvog susreta sa duševnim distresom bio suočen sa svojih 19 godina, kada je studirao novinarstvo na Sveučilištu u Floridi. Darell je proživljavao konstantno stanje neizrecivog straha i užasa. Liječnici su ga tada liječili protiv depresije i paranoje, pa čak i psihoze. Tijekom sljedećih desetljeća bio je evaluiran od strane raznih liječnika i psihijatara koji su ga dijagnosticirali stanjima poput bipolarnog poremećaja, PTSP-a, depresije i ostalih srodnih stanja. Svi ti liječnici i psihijatri bili su vođeni pretpostavkom koja je ujedno predvodnica Darellovog liječenja, ali i koja ujedno dominira najvećim dijelom razmišljanja u medicini: muka je izvor biološke bolesti mozga.

 

Zbog ove pretpostavke Darell (i mnogi drugi) liječeni su promjenjivim koktelima lijekova kroz pola života, bez napretka. Nakon tri desetljeća uzimanja lijekova, Darell upoznaje dr. Nabila Kotbija koji ga napokon pita o iskustvima u djetinjstvu, drugim riječima, pita ga o traumama koje je Darell proživio u djetinjstvu. Tek tada Darell započinje svoj put ozdravljenja nakon otkrića da je proživljena muka rezultat traume koja je nastala zbog zlostavljanja u djetinjstvu kojemu ga je podvrgnula majka.

 

Slučaj Darella Hammonda moguće je usporediti s mnogim drugim slučajevima kada je produkt traume bio (ili je) pripisan isključivo medicinskom području za fizičko zdravlje tijela. Unatoč tome što navedeno i može biti djelomično istina ili potpuna istina u nekim slučajevima, ovaj pristup bolestima je izrazito štetan za sve ljude koji su zbog duševnih bolesti uzrokovanim traumom bili podvrgnuti neprimjerenim tretmanima i oduzima im se mogućnost da upotpune sliku vlastite osobnosti, boli koje nisu nikada procesuirali kako spada već su se odvajanjem od vlastitog tijela uveli u opasnost od teških bolesti koje su posljedično mogle (ili jesu) postale još gore zbog neispravnog pristupa i tretiranja.

 

Navedeno viđenje posljedično ostavlja osobu u položaju pasivnog primanja propisanih medicinskih tretmana u kojem se fizički simptomi ublažavaju lijekovima koje mora uzimati nekada i do kraja života.

 

U medicini riječ može biti i o bolestima koje su najrazličitije. Upravo zbog toga vidljivo je kako pojam bolesti uopće nije upoznat kako treba. Bolest je riječ koja zapravo može biti korištena samo u jednini. „Množina bolesti podjednako je besmislena kao i množina zdravlja: zdravlja. Bolest i zdravlje singularni su pojmovi, koji se odnose na oblik ljudskog stanja, a ne, kao što je uobičajeno u današnjoj jezičnoj upotrebi, na organe ili dijelove tijela.“ (Dethlefsen i Dahlke, 2017:15).

 

Tijelo zapravo nikada nije bolesno ili zdravo, tijelo dobiva informacije koje mu šalje svijest. Svijest u ovom slučaju je ona informacija koja je manifestirana u tijelu. Vizualno prikazano, svijest je radioprogram, a tijelo je slušatelj. Bolest predstavlja prestanak harmonije, a u isto vrijeme bolest želi uspostaviti ravnotežu. Kada se harmonija poremeti, ona se odvija u svijesti na razini informacije, a tijelo služi samo kao pokazatelj. S tim rečeno, ako čovjek u svojoj svijesti doživi neravnotežu, ona će svakako biti prikazana u tijelu.

 

Postoji jedan zamišljen prag koji je objavljen još 1984. godine od strane Jon Franklina, a navodi kako je tadašnja psihijatrija na pragu postajanja egzaktnom znanošću koja je precizna i potiče molekularnu genetiku. Međutim, četrdeset godina kasnije čovječanstvo je udaljeno od tog zamišljenog praga. Američka psihijatrijska udruga je 2013. godine objavila peto izdanje Dijagnostičnog i statističkog priručnika duševnih poremećaja, kada je voditelj radne jedinice, dr. David Kupfer priznao kako se nadaju kako će u budućnosti moći napraviti identifikaciju poremećaja uz korištenje bioloških i genetičkih markera koji pružaju precizne dijagnoze. Sve do izjave kako pacijentima već nekoliko desetljeća priopćavaju kako čekaju biomarkere koji još uvijek nisu stigli.

 

Iako postoje ljudi koji su protivnici farmakologije, isto kao i oni koji se u potpunosti oslanjaju na farmakologiju, ovim radom se ne želi zauzeti niti jedna od navedenih strana. Pokazalo se da lijekovi, psihoterapija i njihova kombinacija pomažu ljudima s emocionalnim problemima ili problemima u ponašanju. Različite vrste problema, međutim, različito će reagirati na različite tretmane; stoga odabir pravog tretmana može biti kompliciran. Prema dostupnoj literaturi, neurobiologija ima ulogu u dinamici i potencijalnom ublažavanju duševnog distresa. Iscjeljenje od proživljene traume te od traumatičnih tegoba ponekad je moguće pospješiti inteligentnom primjenom lijekova.

 

Populacija zapadne civilizacije, u predjelima SAD-a bori se sa problemima velikih razlika između društvenih slojeva, rasizma i ostalih društvenih problema koji utječu na ljudsko zdravlje, stvaraju toliku količinu stresa koja rezultira bolesti tijela i uma. Navedeno se može sažeti u naziv društvene traume koja je široko rasprostranjena i uzrok je mnogih različitih bolesti. Tradicionalno učenje i medicinske institucije u svojim predavanjima ne obuhvaćaju intervencije u pogledu društvenih pitanja niti kako reagirati na njih.

 

Nepravda koja se događa unutar nekog društva cijedi život iz ljudskih života, ima biološki utjecaja koji ne utječe samo na one slabijeg imovinskog statusa. Društveni rang se može povezati sa zdravljem koristeći socijalni gradijent koji prolazi kroz sve slojeve društva. Društveni položaj može biti okidač bolesti i fiziološkog stresa. Kultura zapadne populacije temelji se na materijalizmu i potrošačkoj kulturi koja zamjenjuje zdrav uzorak ponašanja. Farmaceutika raste u pogledu pripisivanja lijekova i stvaranju novih lijekova za neurokemijska svojstva, dok psihijatrija ne napreduje istom razinom, međutim, napredak postoji.

 

Zadaća psihoterapije je pomaganje ljudima da ozdrave u procesu prihvaćanja i promjene jer je tijelo uvijek u pravu, ono pokazuje ono što je svijesti nevidljivo. Iako treba liječiti bolesti, ne treba voditi borbu protiv nje, jer je bolest put prema ozdravljenju i put prema promjenama u društvu.

 

Razumijevanje bolesti kao posljedicu traume je veliki korak za čovjeka i za društvo. Bolest može biti osobni vodič na putu prema zdravlju. Bolest se u društvu često koristi kao oruđe samoobmane i iluzije, zbog čega ne pati samo pojedinac, već i cijelo društvo. Potrebno je bolesti izvaditi iz njezina uobičajenog uskog okvira promatranja u medicini i potrebno je pogledati joj u oči i suočiti se s njom. Traume nisu nužno presudne samo u obliku zlostavljanja u djetinjstvu, postoje društvene traume, rasne, nacionalne, materijalne itd., zbog kojih se društvo dijeli na slojeve i stvara ugrozu nad zdravljem i disfunkcijom sustava. Mnoge bolesti su uzrokovane stresnim događajima koji su danas u populaciji zapadne civilizacije karakterizirani kao „svakodnevni“ ili „normalni“.

 

Kronične duševne  i tjelesne tegobe potrebno je sagledavati iz šire perspektive jer zapadna medicina ne njeguje pristup prema cjelovitoj osobi, već samo njeguje tjelesni pristup s kojim se zanemaruje činjenica da „moderna“ kultura radi stres umu i tijelu, radi opterećenje imunološkom sustavu i narušava emocionalnu ravnotežu. Navedene tegobe posljedica su višeslojnih procesa u ljudskom životu i aspekt „normalnih“ vrijednosti koje čovjek živi, a da ujedno nije ni svjestan štetnih utjecaja koje uzrokuje.

 

 

*Ključne riječi: trauma, bolest, Regulacija živčanog sustava, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor