Poremećaj hranjenja kao toksična regulacija naših roditelja
Poremećaj hranjenja, roditeljska regulacija i samoregulacija zamršeno su isprepletene u zamršenom plesu ljudskog razvoja. Iz psihološke perspektive, dinamika između pojedinaca i njihovih roditelja igra ključnu ulogu u oblikovanju njihove emocionalne regulacije i regulacije ponašanja bez narušavanja vlastite regulacije. Ravnoteža između poštovanja roditeljskog utjecaja i održavanja osobne autonomije delikatan je, ali ključan aspekt emocionalnog blagostanja.
Tijekom godina odrastanja upijamo bezbroj znakova i ponašanja naših primarnih skrbnika. Ti utjecaji postaju sastavni dijelovi našeg internaliziranog svijeta, oblikujući naše odgovore na stresore, emocije i odnose. Međutim, kako rastemo i razvijamo se, uspostavljanje jasnog osjećaja sebe postaje najvažnije.
Jedan od načina za reguliranje roditeljskog utjecaja bez narušavanja samoga sebe je samosvijest i introspekcija. Razumijevajući podrijetlo određenih ponašanja, reakcija i uvjerenja, pojedinci mogu svjesno razlikovati naslijeđene obrasce od osobnih preferencija. Ova svijest omogućuje promišljeniju navigaciju interakcijama, dopuštajući usklađivanje sa svojim autentičnim ja uz poštovanje roditeljskih vrijednosti.
Komunikacija također igra ključnu ulogu u ovoj osjetljivoj ravnoteži. Otvoren i iskren dijalog s roditeljima potiče razumijevanje i međusobno poštovanje. Izražavanje osobnih stajališta uz uvažavanje roditeljskih perspektiva olakšava zdravo pregovaranje između poštivanja obiteljskih veza i postavljanja osobnih granica.
Njegovanje mreže podrške izvan obiteljskog carstva pruža alternativne perspektive i utjecaje. Povezivanje s različitim pojedincima omogućuje izlaganje različitim vrijednostima i uvjerenjima, obogaćujući nečije razumijevanje svijeta uz afirmaciju osobnog identiteta.
Prihvaćanje samoregulacije ne negira značaj roditeljskog utjecaja; nego njeguje skladnu integraciju vanjskog vodstva i unutarnje autonomije. Priznavanjem, razumijevanjem i s poštovanjem upravljajući utjecajem roditeljske regulacije, pojedinci mogu iskovati put koji poštuje njihove korijene dok istovremeno prihvaća svoje jedinstveno putovanje samootkrivanja i rasta.
Poremećaj hranjenja kao što je bulimija, složeni poremećaj prehrane, često se isprepliće s dinamikom roditeljske regulacije i samoregulacije. Pojedinci koji se bore s bulimijom mogu iskusiti sukob između internaliziranih roditeljskih očekivanja i vlastitog osjećaja autonomije i vlastite vrijednosti.
U nekim slučajevima roditeljski utjecaji vezani uz sliku tijela, perfekcionizam ili očekivanja u pogledu postignuća mogu značajno utjecati na percepciju pojedinca o sebi. Ti utjecaji mogu pridonijeti razvoju iskrivljenih uvjerenja o slici tijela, vlastitoj vrijednosti i potrebi za postizanjem nerealnih standarda koje postavljaju vanjski utjecaji, uključujući roditelje.
Sukob nastaje kada pojedinac pokušava regulirati svoje ponašanje, kao odgovor na ta internalizirana očekivanja. Oni mogu pribjeći tajnovitim epizodama prejedanja praćenim ponašanjem čišćenja kao načinom da se nose s nevoljom uzrokovanom ovim unutarnjim sukobom između pridržavanja roditeljskih očekivanja i poštovanja vlastitih želja ili potreba.
Za rješavanje bulimije u kontekstu roditeljske regulacije i samoregulacije, terapijske intervencije često imaju za cilj razotkriti ovu složenu dinamiku. Poticanje samosvijesti i razumijevanje korijena ovih ponašanja, kao što je istraživanje utjecaja roditeljskih očekivanja na samopoimanje, postaje ključno. Ovaj proces omogućuje pojedincima da naprave razliku između naslijeđenih vrijednosti i osobnih težnji.
Terapijski pristupi također se mogu usredotočiti na poticanje zdravijih komunikacijskih obrazaca između pojedinca i njegovih roditelja. To može uključivati rješavanje nerealnih standarda ili očekivanja, stvaranje prostora za otvoreni dijalog i razvijanje mehanizama suočavanja za upravljanje proturječnim emocijama izazvanim uočenim pritiscima roditelja.
Izlječenje od bulimije uključuje kretanje putem koji usklađuje vanjske utjecaje, poput očekivanja roditelja, s unutarnjom autonomijom i samoprihvaćanjem. Poticanjem uravnoteženog pristupa koji poštuje obiteljske vrijednosti uz istovremeno njegovanje osobnog identiteta i samoregulacije, pojedinci mogu raditi na zdravijem odnosu sa samim sobom i svojim prehrambenim ponašanjem.
Na razvoj bulimije može utjecati složena emocionalna dinamika, uključujući potiskivanje ljutnje prema roditeljima i naknadno ispoljavanje agresivnog ponašanja, poput povraćanja, kao oblika samoregulacije.
U nekim psihološkim okvirima, pojedinci mogu internalizirati uvjerenje da bi izražavanje ljutnje prema roditeljima moglo rezultirati katastrofalnim posljedicama, kao što je strah da bi se roditelj mogao jako razboljeti, otići ili čak umrijeti. Ovaj strah može dovesti do dubokog potiskivanja ljutnje, jer pojedinac nastoji zadržati osjećaj kontrole i izbjeći percipiranu štetu svojim roditeljima.
Međutim, emocije, kada su potisnute ili neizražene, traže alternativne izlaze za oslobađanje. U tom kontekstu, potiskivanje ljutnje moglo bi se izraziti kroz samoozljeđujuća ponašanja, kao što je prejedanje nakon čega slijedi čišćenje. Povraćanje, kao oblik agresivne samoregulacije, postaje sredstvo za suočavanje s intenzivnim emocionalnim nemirom koji proizlazi iz potisnute ljutnje dok se pokušava zadržati fasada kontrole.
Terapeutski, rješavanje bulimije u kontekstu potisnute ljutnje prema roditeljima uključuje stvaranje sigurnog prostora za pojedince da istražuju i izražavaju svoje emocije. Priznavanjem i obradom tih duboko ukorijenjenih osjećaja ljutnje u terapeutskom okruženju koje podržava, pojedinci se mogu postupno osloboditi emocionalne napetosti i razviti zdravije mehanizme suočavanja.
Nadalje, terapijske intervencije mogu se usredotočiti na redefiniranje odnosa pojedinca s ljutnjom, pomažući im da shvate da izražavanje emocija, uključujući ljutnju, nije jednako nanošenju štete ili katastrofalnim ishodima za njihove roditelje. Poticanje zdravijih komunikacijskih obrazaca i emocionalnog izražavanja može ublažiti potrebu za neprilagodljivim samoregulacijskim ponašanjem poput čišćenja.
U konačnici, razotkrivanjem zamršene mreže potisnutih emocija, osobito ljutnje prema roditeljima, i pomaganjem pojedincima u razvijanju zdravijih načina izražavanja i upravljanja tim emocijama, terapijski pristupi mogu pomoći u prekidanju ciklusa bulimije i poticanju uravnoteženijeg osjećaja samoregulacije .
*Ključne riječi: bulimija, poremećaj hranjenja, regulacija, samoregulacija, gestalt psihoterapija, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
