Ovisnost kao posljedica toksičnih odnosa
Ovisnost je često shvaćena kao pitanje izbora ili volje, no sve više istraživanja pokazuje da ona nije jednostavan problem konzumacije supstance, već mnogo dublji problem koji se tiče emocionalne i društvene izolacije. Da bismo razumjeli ovisnost, ključno je shvatiti da njezina suprotnost nije trijeznost, već povezanost – povezanost s drugim ljudima, zajednicom i samim sobom. Ovisnost se često javlja u kontekstu emocionalnih rana i traume, gdje ljudi nisu u stanju ostvariti prave, zdrave veze s drugima, pa se okreću supstancama kako bi popunili tu prazninu.
Jedan od najuvjerljivijih eksperimenata koji ilustrira ovu tezu je eksperiment s miševima, poznat kao „Rat Park”, koji je proveo psiholog Bruce Alexander u 1970-im godinama. Cilj ovog eksperimenta bio je ispitati ulogu okoline u razvoju ovisnosti. Tradicionalni eksperimenti na životinjama pokazali su da miševi, kada im se daje izbor između obične vode i vode pomiješane s drogom, gotovo uvijek biraju vodu s drogom, konzumiraju je u velikim količinama i ubrzo umiru od predoziranja. Ovi rezultati dugo su se koristili kao dokaz da su droge same po sebi iznimno ovisničke i destruktivne.
Međutim, Alexander je postavio pitanje: što ako okolina u kojoj su miševi bili smješteni ima presudnu ulogu u njihovom ponašanju? U klasičnim eksperimentima, miševi su bili izolirani u malenim kavezima, bez ikakvih mogućnosti za društvenu interakciju ili bilo kakvu vrstu stimulacije osim ponuđene droge. Alexander je stoga odlučio stvoriti „Rat Park”, veliki kavez pun igračaka, hrane, prostora za istraživanje, i što je najvažnije, drugih miševa s kojima bi se mogli igrati i družiti.
Rezultati su bili zapanjujući. U „Rat Parku”, iako su miševi imali isti izbor između obične vode i vode s drogom, vrlo rijetko su birali vodu s drogom. Umjesto toga, fokusirali su se na društvene interakcije, igru i istraživanje prostora. Drogu su gotovo potpuno zanemarili, a ovisnost se nije razvila. Ovaj eksperiment je pokazao da je ključni faktor u razvoju ovisnosti zapravo okolina, a ne samo supstanca.
Ono što ovaj eksperiment sugerira jest da ovisnost nije samo rezultat kemijskih promjena u mozgu izazvanih drogom. Ovisnost se javlja kad su ljudi – ili u ovom slučaju, miševi – lišeni povezanosti, društvenih interakcija i emocionalne podrške. Kad su miševi bili izolirani i sami, okretali su se drogi kao jedinom izvoru utjehe ili stimulacije. Kad su bili okruženi zajednicom i imali mogućnost interakcije s drugim miševima, potreba za drogom nestala je.
Ovo istraživanje nas vodi do dubljeg razumijevanja ovisnosti kod ljudi. Ljudi se često okreću drogama, alkoholu ili drugim destruktivnim ponašanjima kad se osjećaju izolirano, emocionalno povrijeđeno ili kad se nose s neobrađenom traumom. Supstanca postaje zamjena za povezanost koju ne mogu ostvariti s drugima ili sa samim sobom. Međutim, kada su ljudi okruženi ljubavlju, podrškom i razumijevanjem – kada su dio zajednice i osjećaju se povezano – njihova potreba za bijegom kroz ovisnost se smanjuje.
Ovisnost, dakle, nije problem same droge, već problem raskinutih veza, kako društvenih tako i emocionalnih. Povezanost s drugima, osjećaj pripadnosti i smisla u zajednici ključni su faktori koji pomažu u prevenciji i oporavku od ovisnosti. Osobe koje se bore s ovisnošću često ne traže samo bijeg od boli, već tragaju za povezanošću i sigurnošću koju su izgubile ili nikada nisu iskusile.
Rješenje ovisnosti ne leži samo u prestanku konzumiranja supstance. Trijeznost može biti prvi korak, ali sama po sebi nije dovoljna. Ključna promjena mora doći kroz obnavljanje veza – povezanost sa sobom, s drugim ljudima, sa zajednicom. Ako pružimo ljudima priliku da se osjećaju viđenima, voljenima i podržanima, možemo stvoriti prostor u kojem im droga više neće biti potrebna kao zamjena za te odnose.
Kao što je eksperiment s miševima pokazao, kada im pružimo priliku za povezivanje i stvaranje odnosa, potreba za drogom nestaje. Ovisnost, u svojoj biti, nije samo fiziološki odgovor na kemikalije, već znak dublje emocionalne i društvene praznine. Povezanost je lijek koji može ispuniti tu prazninu, pružajući smisao i snagu u suočavanju s boli i traumom.
*Ključne riječi: ovisnost, ovisnost kao posljedica traume, tokisični odnosi, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
