Bubrezi psihosomatika – Što nam tijelo javlja?

 

Bubrezi su važni organi u ljudskom tijelu, odgovorni za niz vitalnih funkcija koje održavaju naše zdravlje i dobrobit. Smješteni u donjem dijelu torza, na svakoj strani kralježnice, ovi grahovima slični organi igraju ključnu ulogu u filtriranju krvi, uklanjajući otpadne materije i višak tvari iz našeg sustava. Svaki dan, naši bubrezi procijede otprilike 120 do 150 litara krvi, proizvodeći 1 do 2 litre urina, koji se sastoji od vode, soli i otpadnih produkata. Osim uklanjanja otpada, bubrezi su također zaduženi za regulaciju razine elektrolita u tijelu, kao što su natrij, kalij i fosfat, te za održavanje ravnoteže kiselina i baza. Oni igraju ključnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka, aktivirajući renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, kao i u proizvodnji crvenih krvnih stanica, putem hormona eritropoetina. Sve ove funkcije čine bubrege nezamjenjivim u održavanju homeostaze u tijelu, što pokazuje koliko je važno brinuti se o zdravlju bubrega kroz adekvatnu hidrataciju, uravnoteženu prehranu i izbjegavanje štetnih navika kao što je pretjerana upotreba lijekova koji mogu štetiti bubrezima.

 

Mokraćni mjehur je ključni organ u ljudskom urinarnom sustavu, zadužen za privremeno skladištenje urina dok se ne odluči za njegovo ispuštanje. Smješten u zdjeličnoj šupljini, iza stidne kosti, mokraćni mjehur je elastična, mišićava vreća koja se može znatno proširiti kako bi pohranila urin, što mu omogućava da drži između 300 i 500 mililitara tekućine kod većine odraslih osoba. Funkcionalnost mokraćnog mjehura ovisi o složenom međudjelovanju živčanog sustava, mišića, sfinktera i uretre. Kako se mjehur puni, zidovi se istežu, što pokreće reflekse koji signaliziraju potrebu za mokrenjem. Kontrola nad ovim procesom omogućava odraslim osobama da odaberu prikladno vrijeme i mjesto za pražnjenje mjehura. Održavanje zdravlja mokraćnog mjehura uključuje redovito pražnjenje kako bi se izbjegle infekcije i druge potencijalne komplikacije, kao što su urinarne infekcije, koje mogu utjecati na kvalitetu života. Adekvatan unos tekućine, posebno vode, i izbjegavanje iritansa kao što su kofein i alkohol mogu također doprinijeti zdravlju mokraćnog mjehura, čineći ga vitalnim organom za cjelokupno dobrobit i funkcionalnost urinarnog sustava.

 

Psihosomatska oboljenja bubrega

 

Psihosomatska oboljenja predstavljaju širok spektar stanja kod kojih psihološki faktori imaju značajan utjecaj na tjelesno zdravlje. Ovi uvjeti naglašavaju složenu interakciju između uma i tijela, gdje emocionalni i mentalni stres mogu dovesti do fizičkih simptoma ili pogoršati već postojeće zdravstvene probleme. Iako je veza između uma i tijela priznata od davnina, suvremena medicina i psihologija sve više proučavaju i prihvaćaju psihosomatsku medicinu kao važno područje. Psihosomatska oboljenja mogu obuhvatiti širok raspon stanja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, gastrointestinalne poremećaje poput iritabilnog crijeva, kardiovaskularne probleme kao što je hipertenzija, respiratorne probleme poput astme, kožne bolesti poput ekcema i psorijaze, te muskuloskeletne probleme kao što su kronična bol i fibromialgija. Često, dijagnostički proces isključuje organske uzroke prije nego što se stanje može smatrati primarno psihosomatskim.

 

Važno je razumjeti da prisutnost psihosomatskih simptoma ne znači da su pacijentovi simptomi “samo u glavi” ili da su manje stvarni. Umjesto toga, ovi simptomi su pravi i mogu biti jednako invalidizirajući kao i simptomi uzrokovani isključivo fizičkim bolestima. Liječenje psihosomatskih oboljenja često zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući kombinaciju lijekova, terapije ponašanja, tehnike opuštanja, i u nekim slučajevima, promjene načina života (Bodden-Heidrich i sur., 1999). Priznavanje uloge koju stres i emocionalni faktori igraju u razvoju i upravljanju ovim oboljenjima ključno je za učinkovito liječenje. Strategije upravljanja stresom, uključujući mindfulness, meditaciju, tjelovježbu i psihoterapiju, često se pokazuju korisnima u smanjenju simptoma. Razumijevanje i podrška okoline također su važni, budući da socijalna izolacija i nerazumijevanje mogu dodatno pogoršati stanje osobe. U svjetlu sve veće svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, pristupi liječenju psihosomatskih oboljenja sve više naglašavaju integriranu skrb koja se fokusira na cijelog pacijenta, povezujući tjelesno i mentalno zdravlje u koherentnu cjelinu za optimalno blagostanje.

 

Problemi u odnosima sa ljudima

 

Iako na prvi pogled može izgledati neobično povezivati interpersonalne odnose s funkcijom bubrega, postoji zanimljiva veza između stresa koji proizlazi iz problema u odnosima s ljudima i utjecaja na zdravlje bubrega. Problemi u odnosima mogu generirati značajnu količinu emocionalnog stresa, koji pak može imati fiziološke posljedice na tijelo, uključujući i rad bubrega. Stres aktivira simpatički živčani sustav te dovodi do oslobađanja stresnih hormona poput kortizola i adrenalina, koji mogu utjecati na razne tjelesne funkcije. Na primjer, dugotrajan visoki kortizol može dovesti do povišenog krvnog tlaka, poznatog faktora rizika za bolesti bubrega. Visoki krvni tlak može oštetiti krvne žile u bubrezima, smanjujući njihovu sposobnost filtriranja otpada iz krvi efikasno. Osim toga, kronični stres može potaknuti ili pogoršati neke navike koje štete bubrezima, poput prekomjerne konzumacije alkohola, nezdrave prehrane i pušenja. Također, stres može utjecati na imunološki sustav, čineći tijelo osjetljivijim na infekcije, uključujući one koje mogu utjecati na urinarni trakt i bubrege (Dethlefsen i Dahkle, 2017). Uzimajući u obzir te mehanizme, važno je razvijati strategije za upravljanje interpersonalnim stresom kako bi se očuvalo zdravlje bubrega. To uključuje razvijanje vještina komunikacije, postavljanje granica u odnosima, pronalaženje zdravih načina za suočavanje sa stresom, kao što su tjelovježba, meditacija ili konzultacije s psihoterapeutom. Briga o mentalnom zdravlju i emocionalnoj dobrobiti ključni su za očuvanje fizičkog zdravlja, uključujući zdravlje bubrega, ističući važnost holističkog pristupa u održavanju zdravlja.

 

Simbolizam bubrega kao parnih organa

 

Simbolizam bubrega kao parnih organa u kontekstu psihosomatskih oboljenja zahvaća dublje slojeve ljudske psihe i tjelesnosti, osvjetljujući fascinantnu povezanost između naših emocionalnih stanja i fizičkog zdravlja. U mnogim tradicijama i kulturama, bubrezi se ne smatraju samo vitalnim organima za filtriranje krvi i uklanjanje otpada, već imaju i bogatu simboličku vrijednost. Često se povezuju s emocionalnom snagom, unutarnjom ravnotežom i životnom energijom. Kao parni organi, simboliziraju i teme dualnosti i ravnoteže, podsjećajući na potrebu za harmonijom između suprotnosti – davanja i primanja, akcije i odmora, sile i fleksibilnosti (Dethlefsen i Dahkle, 2017). U kontekstu psihosomatskih oboljenja, ovaj simbolizam može se duboko osjetiti. Emocionalni stres, konflikti i neriješene emocionalne traume mogu se “uskladištiti” u tijelu, utječući na njegovu sposobnost da održava zdravlje i homeostazu. Kada su naše emocionalne potrebe ili problemi u neravnoteži, to može odražavati i stvarati fizičke simptome, uključujući probleme s bubrezima. Na primjer, kronični stres može dovesti do visokog krvnog tlaka, što izravno utječe na zdravlje bubrega, dok emocionalni stres može utjecati na hormonalnu ravnotežu i imunološki sustav, čime indirektno utječe na bubrege. S aspekta liječenja, prepoznavanje simboličke vrijednosti bubrega kao parnih organa koji odražavaju potrebu za emocionalnom i fizičkom ravnotežom može ponuditi put prema holističkom pristupu zdravlju (Dethlefsen i Dahkle, 2017). Terapije usmjerene na postizanje emocionalne ravnoteže, poput meditacije, joge, tjelesno orijentirane psihoterapije i tehnika dubokog opuštanja, mogu doprinijeti ne samo mentalnom i emocionalnom blagostanju, već i fizičkom zdravlju bubrega. Povezujući simboliku bubrega s liječenjem, može se potaknuti pojedinca na dublje razumijevanje korijena svojih psihosomatskih simptoma, te na rad na uspostavljanju ravnoteže i harmonije unutar sebe i u svojim međuljudskim odnosima. Dakle, simbolizam bubrega u psihosomatskim oboljenjima naglašava ne samo povezanost uma i tijela, već i važnost integriranog pristupa zdravlju koji uvažava emocionalnu dobrobit kao ključnu komponentu fizičkog zdravlja.

 

Narušene zadaće bubrega

 

Psihički utjecaj na zdravlje bubrega može biti značajan i može se manifestirati kroz različite fiziološke procese u ovim organima (Dethlefsen i Dahkle, 2017; Smith, 2000):

• Filtracija: Psihološki stres može imati utjecaj na filtraciju krvi u bubrezima. Stres aktivira simpatički živčani sustav, što može dovesti do suženja krvnih žila u bubrezima i smanjenja protoka krvi kroz njih. To može otežati bubrezima učinkovito filtriranje krvi i uklanjanje otpadnih tvari, što može dovesti do povećanja razine toksina i otpadnih produkata u tijelu.
• pH vrijednost: Emocionalni stres može utjecati na kiselost tijela i pH vrijednost urina. Neki ljudi pod stresom mogu imati tendenciju da proizvode urin s nižom pH vrijednošću, što može povećati rizik od stvaranja bubrežnih kamenaca. Kiselost urina može potaknuti kristalizaciju određenih minerala u bubrezima, stvarajući kamence.
• Bubrežni kamenci: Psihološki stres može utjecati na formiranje bubrežnih kamenaca na nekoliko načina. Stres može povećati koncentraciju određenih kemikalija u urinu, poput kalcijuma i oksalata, koji su ključni sastojci bubrežnih kamenaca. Osim toga, stres može utjecati na pH urina, što može potaknuti stvaranje kamenaca. Također, stres može utjecati na način na koji tijelo upravlja hranom i tekućinom, što može povećati rizik od dehidracije, a dehidracija je faktor rizika za formiranje bubrežnih kamenaca.
• Smežurani bubreg: Smežurani bubreg ili atrofija bubrega može biti rezultat dugotrajnog i nekontroliranog visokog krvnog tlaka, koji može biti potaknut psihološkim stresom. Stres može povećati aktivnost simpatičkog živčanog sustava, što može uzrokovati suženje krvnih žila u bubrezima i povećanje krvnog tlaka. Dugotrajan visoki krvni tlak može oštetiti bubrege tijekom vremena, što može rezultirati njihovom atrofijom ili smanjenjem njihove funkcionalnosti.

 

Psihički faktori mogu imati značajan utjecaj na zdravlje bubrega putem različitih mehanizama, uključujući promjene u filtraciji krvi, pH vrijednosti urina, formiranju bubrežnih kamenaca i razvoju komplikacija poput smežuranih bubrega. Stoga je važno upravljati emocionalnim stresom i razviti strategije za suočavanje s njim kako bi se očuvalo zdravlje bubrega i cjelokupno tjelesno i mentalno blagostanje (psihosomatika bubrezi).

 

Psihosomatska oboljenja bubrega

 

Psihosomatske bolesti mjehura su stanja u kojima se emocionalni i mentalni faktori povezuju s fizičkim stanjem mokraćnog mjehura. Ovi uvjeti ilustriraju složenu interakciju između uma i tijela te naglašavaju kako emocionalni stres može utjecati na funkciju i zdravlje mjehura. Sindrom iritabilnog mjehura je poremećaj koji karakterizira česte i intenzivne potrebe za mokrenjem, praćene bolom ili nelagodom u mjehuru. Ovaj sindrom često ima psihološke komponente, kao što su stres, tjeskoba ili depresija, koje mogu pogoršati simptome. Stres može povećati osjetljivost mjehura i pogoršati simptome SIM-a. Mokraćna inkontinencija, ili nekontrolirano otpuštanje urina, može biti povezana s emocionalnim stresom (Seleznova i sur., 2017). Stresna inkontinencija, koja se često događa kod žena, može se pogoršati tijekom stresnih situacija ili kad su emocionalni pritisci visoki (Dethlefsen i Dahkle, 2017).

 

Emocionalni stres može uzrokovati napetost u mišićima zdjelice, uključujući mišiće mjehura i uretre. Ova napetost može dovesti do poremećaja poput disfunkcionalnog mokraćnog mjehura ili disfunkcionalne mokraćne cijevi, što može uzrokovati simptome poput bolova u donjem dijelu trbuha ili poteškoća s mokrenjem. Reaktivni cistitis je upala mjehura koja se javlja kao reakcija na emocionalni stres ili tjeskobu. Ovaj oblik cistitisa može biti posljedica smanjenog imunološkog odgovora tijela na stresne situacije. Iako su bubrežni kamenci fizički problem, psihološki stres može pogoršati njihovu pojavu ili simptome (Sensky i sur., 1993). Na primjer, stres može promijeniti sastav urina ili utjecati na prehrambene navike koje povećavaju rizik od stvaranja kamenaca. Upravljanje psihosomatskim bolestima mjehura često uključuje holistički pristup koji obuhvaća tjelesne, emocionalne i psihološke aspekte (Dethlefsen i Dahkle, 2017). To može uključivati terapiju lijekovima za kontrolu simptoma, terapiju ponašanja za upravljanje stresom i tjeskobom, te tehnike opuštanja poput meditacije ili dubokog disanja. Važno je raditi na održavanju ravnoteže između tijela i uma kako bi se postiglo optimalno zdravlje mjehura i općenito blagostanje.

 

Psihički stres može izazvati potrebu za pražnjenjem mjehura na nekoliko načina. Aktivacija simpatičkog živčanog sustava, tipična reakcija na stres, dovodi do oslobađanja adrenalina i drugih hormona koji mogu utjecati na rad mjehura. Povećana aktivnost simpatičkog živčanog sustava može izazvati pojačane kontrakcije mišića mjehura, što rezultira osjećajem hitnosti za mokrenjem. Osim toga, stres može povećati osjetljivost mjehura, što znači da je osoba sklonija osjećati potrebu za mokrenjem čak i kad mjehur nije pun. Promjene u percepciji boli i nelagode također mogu biti rezultat psihičkog stresa, što može dovesti do pojačanog osjećaja nelagode ili boli u području mjehura (Dethlefsen i Dahkle, 2017). Sve ove reakcije zajedno mogu uzrokovati češće i intenzivnije potrebe za mokrenjem kod osoba pod stresom, ilustrirajući povezanost između uma i tijela u kontekstu funkcije mjehura (psihosomatika bubrezi).

 

Postoje teorije koje sugeriraju da djeca noću mokre u krevet zbog emocionalnog pritiska koji osjećaju od roditelja i okoline tijekom dana. Ova teorija ističe važnost emocionalnog stanja djeteta i njegovog okruženja kao faktora koji mogu utjecati na pojavu enureze, stanja u kojem dijete mokri u krevet nakon što je već postiglo kontrolu nad mokrenjem tijekom dana. Jedan od ključnih elemenata ove teorije je emocionalni stres koji dijete može doživjeti zbog pritiska ili očekivanja od strane roditelja ili okoline da prestane mokriti u krevet (Guerra i sur., 2021). Pritisak ili stres da se postigne suhoća noći može stvarati anksioznost i nelagodu kod djeteta, što može dodatno otežati proces obuzdavanja mokrenja. Osim toga, emocionalni stres iz drugih aspekata djetetova života, poput problema u školi, neslaganja s prijateljima ili obiteljskih problema, također može imati utjecaj na pojavu enureze. Djeca mogu internalizirati ovaj stres, što može manifestirati kao noćno mokrenje. Važno je napomenuti da je ova teorija samo jedan od mogućih faktora koji mogu doprinijeti pojavi enureze. Enureza može biti multifaktorijalna i rezultat kombinacije genetskih, fizioloških, emocionalnih i okolišnih čimbenika. Tretmani za enurezu uključuju terapiju ponašanja, terapiju lijekovima i terapiju kroz motivaciju (Dethlefsen i Dahkle, 2017). Ovi tretmani mogu biti usmjereni na smanjenje stresa i pritiska u djetetovom životu, kao i na jačanje samopouzdanja i samopoštovanja djeteta kako bi se smanjila anksioznost i nelagoda koja može biti povezana s noćnim mokrenjem. Osim toga, važno je da roditelji pruže podršku i razumijevanje djetetu dok se bore s ovim izazovom, te da potraže savjet liječnika ako je potrebno.

 

Emocionalni i mentalni faktori mogu imati značajan utjecaj na zdravlje i funkciju bubrega i mjehura. Interakcija između uma i tijela ključna je za razumijevanje mnogih fizičkih stanja povezanih s bubrezima i mjehurom, a psihosomatske bolesti često ilustriraju ovu složenu vezu. Psihološki stres može izazvati ili pogoršati simptome različitih bolesti bubrega i mjehura. Na primjer, stres može utjecati na filtraciju krvi u bubrezima, povećati osjetljivost mjehura, promijeniti pH vrijednost urina i povećati rizik od stvaranja bubrežnih kamenaca. Također, emocionalni stres može izazvati potrebu za čestim mokrenjem ili povećati rizik od nekontroliranog otpuštanja urina kod osoba s mokraćnom inkontinencijom. Važno je naglasiti da psihosomatske bolesti bubrega i mjehura nisu samo “u glavi” i da su simptomi stvarni i mogu biti jednako invalidizirajući kao i simptomi uzrokovani isključivo fizičkim bolestima. Holistički pristup u liječenju ovih stanja, koji uključuje tjelesne, emocionalne i psihološke aspekte, često je najučinkovitiji. To može uključivati terapiju lijekovima, terapiju ponašanja, terapiju kroz motivaciju, tehnike opuštanja i podršku okoline. Prepoznavanje i razumijevanje psiholoških faktora koji doprinose bolestima bubrega i mjehura važno je za sveobuhvatno liječenje i poboljšanje kvalitete života osoba koje se suočavaju s ovim stanjima. Integriran pristup koji uvažava tjelesno i mentalno blagostanje ključan je za optimalno zdravlje i dobrobit.

 

 

 

*Ključne riječi:  bubrezi psihosomatika, mjehur, bolest mokraćnih puteva, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor