Psihosomatika vol.5 – Jetra – Što nam tijelo javlja?

 

Jetra nam bas ne olakšava vlastito promatranje, jer je organ s mnogostrukim funkcijama. Ona je jedan od najvećih organa u čovjeku i srediśnji organ intermedijalne izmjene tvari, odnosno, slikovito rečeno, čovjekov laboratorij.

 

Navedimo ukratko njezine najvażnije funkcije:

1. Skladištenje energije: Jetra izgradnje glikogen (śkrob) i skladiśti ga (za otprilike petsto kilokalorija). Ugljikohidrati uzeti povrh toga pretvaraju se u mast i skladiśte u masnim skladištima tijela.

2. Proizvodnja energije: jetra iż aminokiselina i masti uze- tih s hranom izgrađuje glukozu (energiju). Sva mast dolazi do jetre i może se tamo koristiti za spaljivanje, dakle, dobivanje energije.

3. Izmjena bjelančevina: Jetra aminokiseline może i razgrađivati i sintetizirati. Tako je jetra poveznica između bjelančevina (proteina) żivotinjskog i biljnog svijeta, iż kojeg dolazi naśa prehrana, i bjelančevina u čovjeku. Bjelančevine svake vrste su, naime, posve individualne, ali su sastavni dijelovi od kojih su sastavljene, dakle, aminokiseline, uni- verzalni (usporedi: različiti, individualni tipovi kuća — bjelančevine — svi su načinjeni od istih cigli — aminokiselina). individualna različitost bjelančevina u carstvima biljaka, żivotinja i ljudi sastoji se, dakle, u različitom uzorku poretka aminokiselina; redoslijed aminokiselina kodiran je u DNK.

4. Uklanjanje otrova: Kako vlastiti, tako i strani otrovi deaktiviraju se u jetri, ne bi li onda preko żući i bubrega mogli biti izlučeni. Nadalje, bilirubin (proizvod razgradnje hemoglobina) mora biti promijenjen u jetri, ne bi li mogao biti izlučen. Poremećaj tog procesa dovodi do żutice. Naposljetku jetra sintetizira mokraću, koja se izlučuje preko bubrega.

 

Toliko o najvażnijim funkcijama mnogostrane jetre. Započnimo simbolički prikaz s posljednjom točkom, uklanjanjem otrova. Sposobnost jetre da uklanja otrove pretpostavlja sposobnost razlikovanja i vrednovanja, jer tko ne zna razlikovati otrovno od neotrovnog, ne może uklanjati otrov. Poremećaji i oboljenja jetre daju stoga zaključiti da su po- srijedi problemi vrednovanja, odnosno ocjene, te upućuju na pogreśnu procjenu onoga śto je zapravo śtetno (hrana ili otrov?). Dokle god, naime, funkcionirala procjena onoga sto je povoljno i koliko se toga może preraditi i probaviti, nikad se neće dogoditi da toga bude previśe. Ali jetra se uvi- jek razbolijeva zbog viśka: previśe masti, previśe jela, previśe alkohola, previse droge i tako dalje.

 

Bolesna jetra pokazuje da čovjek uzima previse nečeg śto prelazi njegov kapacitet prerade, pokazuje neumjerenost, pretjerane żelje za ekspanzijom i previsoke ideale. Jetra daje energiju. Osoba oboljela na jetru gubi, medu- tim, upravo tu energiju i żivotnu snagu: ona gubi svoju potenciju, gubi volju za jelo i piće. Ona gubi volju za sva područja koja imaju veze s izrażavanjem života — i tako simptom već korigira i kompenzira problem, koji se zove: previśe. On je tjelesna reakcija na njezinu neumjerenost i megalomanske fantazije i ući je da se ostavi tog cilja. Kako se vise ne stvaraju ćimbenici’ gruśanja krvi, krv postaje previse tekuća — i tako pacijentu krv, eliksir života, doslovce odlazi. Pacijent u svojoj bolesti ući ograničenje, mir i suzdrżavanje (seks, jelo, piće) — vise nego jasno vidimo taj proces kod hepatitisa. Jetra nadalje ima snażnu simboličku vezu se svjetonazor- skim i religioznim područjima, čije izvođenje mnogi moż- da neće shvatiti tako lako. Sjetimo se sinteze bjelančevina. Bjelančevine su građevni dijelovi života. Izgrađuju se od aminokiselina. Jetra od biljnih i životinjskih bjelančevina prehrane stvara ljudske bjelančevine, u kojima mijenja prostorni poredak aminokiselina (uzorak).

 

Drugim riječima, uż zadrżavanje pojedinačnih sastavnih dijelova (aminokiselina) jetra mijenja prostornu strukturu i time odgovara kvalitativnom skoku, odnosno evolutivnom skoku iż carstva biljaka i źivotinja u ljudsko. U isti mah, međutim, unatoč evolutivnom koraku identitet sastavnih dijelova ostaje sačuvan, a oni time uspostavljaju vezu sa svojim podrijetlom. Sinteza bjelančevina je potpuna mikrokozmička preslika onoga što u makrokozmosu nazivamo evolucijom. Promjenom i preinakom kvalitativnog uzorka iz uvijek istih »prvotnih sastavnih dijelova« stvara se beskrajno mnoštvo oblika. Zbog konstantnosti »materijala« uvijek će sve ostati u međusobnoj vezi, zbog čega mudraci poučavaju da je sve u jednome i jedno u svemu (pars pro toto).

 

Drugi izraz za tu spoznaju je religio, doslovce »povratna sprega«. Religija traži povratnu spregu s prvotnim uzrokom, s ishodištem, sa svime u jednom, i pronalazi je, jer je raznolikost, koja nas razdvaja od jedinstvenosti, na kraju samo iluzija (maja) — ona se uspostavlja samo kroz igru različitih poredaka (uzoraka) uvijek istog bitka. Zato put natrag može pronaći samo onaj koji je prozreo iluziju različitih oblika. Mnoštvo i jedno — u tom polju napetosti radi jetra. Żućni mjehur Żućni mjehur skuplja żuć koju proizvodi jetra. Ali żuć ne może pronaći svoj put do probave, ako su żućni kanali za- tvoreni, śto se često događa zbog żućnih kamenaca. Da źućna tekućina odgovara agresiji, znamo iż svakodnevnog govora. Kažemo, netko je žučljiv, a i »kolerik« je nazvan po toj żućljivoj, nagomilanoj agresiji. Zamjetno je da se żućni kamenac češće javlja kod zena, dok su polarno kod muškaraca ćeśći bubreżni kamenci.

 

Żućni kamenac je pak kod udanih zena s djecom znakovito Ćesić nego kod neudanih. To statističko promatranje może nam możda malo olakśati tumačenje. Energija želi teći. Prijeći li se energija u svom toku, dolazi do energetskog zastoja. Uko- liko energetski zastoj dugo ne pronalazi mogućnost otjecanja, energija ima tendenciju da se učvrsti. Sedimentacije i stvaranje kamenaca u tijelu uvijek su izraz zgruśane energije. Żućni kamenci su skamenjene agresije. (Energija i agresija gotovo su identični pojmovi. Trebalo bi biti jasno da riječi kao śto je, primjerice, agresija kod nas nemaju negativnu vri- jednost — agresije trebamo jednako jako kao i žuč ili zube!) Učestalost żućnog kamenca kod udanih zena s obitelji stoga nas osobito ne ćudi. Te żene dożivljavaju svoje obitelji kao strukturu, koja ih prijeći da energiju i agresiju puste da teku prema vlastitim zakonima.

 

Obiteljske situacije do- żivljavaju se kao prisile, kojih se ne usuđujemo osloboditi , — energije se zgruśavaju i skamenjuju. Pacijent s kolikama je prisiljen nadoknaditi sve ono za śto ranije nije imao hrabrosti: snażnim kretnjama i vikanjem mnogo potisnute energije ponovno se stavlja u pokret. Bolest čini iskrenim!

 

Jetreni bolesnici trebaju postaviti ova pitanja:

1. U kojim sam područjima izgubio sposobnost pravog vrednovanja i ocjenjivanja?

2. Gdje više ne mogu razlikovati između onog što je za mene povoljno i onog što je za mene »otrovno«?

3. Gdje sam zapao u prekomjernost, u suvišak, gdje želim previše (megalomanske fantazije), gdje ekspandiram u ne- umjerenost?

4. Brinem li za Područje svoje »religije«, svoje povratne sprege s prvotnim razlogom ili mi mnoštvo prijeći uvid? Zanemarujem li u svom żivotu svjetonazorske teme?

5. Nedostaje li mi povjerenja?

Po knjizi Rudiger Dahlke - Bolest kao put 

*Ključne riječi: jetra, Bolesti probavnog trakta, Probavni trakt, bolest kao put, psihosomatika, gestalt psihoterapija, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor