Pretilost i ovisnost o hrani

Pretilost je složeno pitanje koje je postalo sveprisutno u suvremenom društvu. Ljudi se suočavaju s raznim izazovima i promjenama u načinu života koji utječu na njihovu tjelesnu težinu. Iako se često smatra kao pitanje prehrane i fizičke aktivnosti, pretilost može biti i rezultat dubljih psiholoških i emocionalnih faktora.
Definicija pretilosti kao ovisnosti: Pretilost može biti promatrana kao ovisnost u smislu da pojedinac razvija kompulzivno ponašanje vezano uz hranu i tjelesnu težinu. Kao i kod drugih ovisnosti, pojedinac može izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem i nastaviti s nezdravim obrascima prehrane i nedovoljnom tjelesnom aktivnošdu unatoč negativnim posljedicama.

 

1. Definicija debljine kao ovisnosti: Pretilost kao ovisnost odnosi se na situaciju u kojoj pojedinac razvija kompulzivno ponašanje vezano uz hranu i tjelesnu težinu. Kao i kod drugih oblika ovisnosti, pojedinac gubi kontrolu nad svojim ponašanjem te nastavlja s nezdravim obrascima prehrane i nedovoljnom tjelesnom aktivnošdu, unatoč negativnim posljedicama. Osoba može osjedati neodoljivu potrebu za hranom, često posežudi za hranom kao načinom suočavanja s emocionalnim ili psihičkim neugodnostima.

 

2. Uloga emocionalnih faktora: Važno je shvatiti da pretilost nije samo pitanje fizičkog stanja, ved može biti duboko povezana s emocijama. Mnogi ljudi koriste hranu kao sredstvo za suočavanje s emocionalnim stresom, tjeskobom ili depresijom. Konzumiranje hrane može donijeti trenutačnu utjehu ili osjedaj olakšanja, zbog čega osoba često pribjegava prejedanju ili emocionalnom jedenju. Ova ovisnost o hrani postaje način suočavanja s teškim osjedajima, umjesto da se bavi korijenom problema.

 

3. Svijenost tijela: Svijenost tijela je ključni element u razumijevanju debljine kao ovisnosti. Somatic experience terapija je pristup tijelu koji se fokusira na osvještavanje senzacija, osjedaja i pokreta unutar tijela. Kroz somatski pristup, pojedinac postaje svjesniji svojeg tijela i počinje prepoznavati fizičke senzacije povezane s hranom, kao i njihovu povezanost s emocionalnim stanjem. To otvara prostor za istraživanje dubljih uzroka i pomaže osobi da postane svjesnija svojih unutarnjih procesa.

 

4. Integracija uma i tijela: Geštalt terapija, koja naglašava integraciju uma i tijela, može biti korisna u liječenju debljine kao ovisnosti. Ovaj terapijski pristup pomaže pojedincu da postane svjestan svojih misli, emocija i tjelesnih senzacija kako bi stvorio cjelovitu sliku svog bida. Kroz terapijski rad, osoba može istražiti kako su misli, emocije i tjelesne senzacije međusobno povezane te kako utječu na prehrambene obrasce i odnos s hranom.

 

Terapijski pristup debljini kao ovisnosti zahtijeva integrirani i sveobuhvatni pristup koji uključuje emocionalni, psihološki i tjelesni aspekt.

 

1. Terapija svjesnosti: Terapija svjesnosti, poput mindfulnessa, može biti korisna u razvijanju svjesnosti o prehrambenim obrascima, emocionalnom jedenju i tjelesnim senzacijama. Kroz prakticiranje svjesnosti, osoba može postati svjesnija svojih prehrambenih izbora, emocionalnih okidača i tjelesnih signala gladi ili sitosti. To može pomodi u prepoznavanju i mijenjanju nezdravih obrazaca ponašanja te izgradnji boljeg odnosa s hranom. Osoba može osvijestiti, što zapravo fali u njenom životu, a da to nije hrana. Osoba naprimjer može osvijestiti neki emocionalni manjko, kojeg nadomješta s pretjeranim hranjenjem.

 

2. Terapija ponašanja: Terapija ponašanja fokusira se na identifikaciju i mijenjanje nezdravih navika i obrascima ponašanja povezanim s hranom. Kroz postavljanje ciljeva, pradenje prehrambenih navika, tehnike samokontrole i sustavnog izlaganja, osoba može razviti zdrave prehrambene navike, smanjiti kompulzivno jedenje i poboljšati svoju tjelesnu kondiciju. Fokus je naravno na ljubavi prema sebi, što je vedi nivo ljubavi prema sebi, toliko de biti lakše promijeniti toksične navike.

 

3. Terapija podrške i psihološko savjetovanje: Važno je pružiti emocionalnu podršku i terapiju pojedincima koji se bore s ovisnošdu o hrani i pretilosti. Psihološko savjetovanje može pomodi u istraživanju dubljih emocionalnih uzroka i potreba koje su povezane s prehrambenim ponašanjem. Terapeut može pomodi osobi u razumijevanju njihovih emocionalnih okidača, rješavanju negativnih uvjerenja i izgradnji zdravijeg samopouzdanja i samopoštovanja.

 

Ključni aspekti liječenja:

1. Samoprihvadanje i samosvijest: Prvi korak je razvijanje samoprihvadanja i samosvijesti. Bitno je razumjeti da pretilost ne definira našu vrijednost kao osobe. Trebamo prihvatiti sebe takvima kakvi jesmo, s razumijevanjem da svatko ima jedinstvenu tjelesnu strukturu i metabolizam. Kroz samosvijest, možemo postati svjesni svojih prehrambenih navika, emocionalnih okidača i ciljeva koje želimo postidi.

 

2. Razumijevanje koristi pretjeranog hranjenja: Bitno je dublje razumjeti koje su koristi pretjeranog hranjenja ili emocionalnog jedenja. Često se hrana koristi kao mehanizam suočavanja s neugodnim emocijama poput tjeskobe, stresa, tuge ili usamljenosti. Trenutačna satisfakcija i privremeno olakšanje koje hrana pruža mogu nam pružiti utjehu. Međutim, važno je prepoznati da ove koristi nisu dugoročno održive i da nam mogu naštetiti na fizičkom i emocionalnom nivou.

 

3. Emocionalni nedostaci i potrebe: Pretjerano hranjenje često ukazuje na emocionalne nedostatke i potrebe koje nismo u potpunosti zadovoljili na drugi način. Može biti povezano s nedostatkom ljubavi, podrške, ispunjenja ili pažnje. Važno je dublje istražiti i prepoznati te emocionalne potrebe kako bismo mogli pronadi zdravije načine zadovoljavanja tih potreba, poput razvijanja emocionalne podrške, aktivnosti koje nas ispunjavaju ili jačanja društvenih veza.

 

4. Kada se suočavamo s debljinom, ciljevi u psihološkom smislu mogu uključivati:

 

• Razvijanje zdrave slike tijela i samopouzdanja: Cilj je prihvatiti sebe, bez obzira na tjelesnu težinu, te razviti pozitivan odnos prema vlastitom tijelu.
• Promjena obrasca prehrane i razvijanje zdravih navika: Cilj je usmjeriti se prema zdravijoj prehrani koja podržava tjelesno zdravlje i blagostanje.
• Rad na emocionalnoj regulaciji i upravljanju stresom: Cilj je naučiti regulirati emocije bez unosa hrane.

 

Cilj je naučiti kako se emocionalno regulirati na načine koji ne uključuju pretjerano hranjenje ili emocionalno jedenje. To može uključivati razvijanje strategija za suočavanje sa stresom poput vježbanja, meditacije, umjetnosti ili razgovora s bliskim osobama.

 

• Razvijanje zdravog odnosa prema hrani: Cilj je uspostaviti uravnotežen i fleksibilan pristup prehrani, bez stroge dijete ili prekomjerne restrikcije. Važno je naučiti slušati svoje tijelo, prepoznati signale gladi i sitosti te se orijentirati prema nutritivno bogatim namirnicama koje podržavaju dobro zdravlje.
• Rad na emocionalnom rastu i samoosvješdivanju: Cilj je dublje istražiti vlastite emocije, uvjerenja i obrasce ponašanja. Kroz psihološki rad, možemo raditi na osvještavanju i mijenjanju negativnih uvjerenja o sebi, razvijanju emocionalne inteligencije te izgradnji zdravijeg odnosa prema sebi i drugima.

 

Važno je napomenuti da je svaki pojedinac jedinstven, stoga je ciljeve potrebno prilagoditi vlastitim potrebama i ciljevima. Terapeut ili stručnjak može pružiti podršku i smjernice u postavljanju i postizanju tih ciljeva te pomodi u razvijanju zdravog i uravnoteženog odnosa prema hrani i tijelu.

 

Koncept kažnjavanja sebe kroz prejedanje
Kada razmišljamo o “kažnjavanju sebe” u kontekstu prejedanja, važno je istaknuti da svaki oblik samokažnjavanja može biti kontraproduktivan i štetan za emocionalno blagostanje. Umjesto da se fokusiramo na kažnjavanje, trebamo se usredotočiti na razumijevanje uzroka i rješavanje korijenskih problema koji mogu poticati prejedanje.

 

Ponekad, osobe koje se bore s prejedanjem mogu osjedati krivicu, sram ili razočaranje prema sebi zbog svojih prehrambenih izbora. No, važno je shvatiti da takvi osjedaji mogu pogoršati situaciju umjesto da je poboljšaju. Umjesto kažnjavanja, cilj je razvijanje samosvijesti i samoprihvadanja. To podrazumijeva razumijevanje da smo svi ljudi, imamo dobre i loše trenutke te da je važno dati si prostora za rast i učenje.

 

Umjesto kažnjavanja, važno je razviti strategije samoskrbi i samopomodi. To može uključivati:

• Naučiti prepoznati emocionalne potrebe i pronadi zdrave načine zadovoljavanja tih potreba koji nisu vezani uz hranu.
• Raditi na izgradnji zdravih načina suočavanja sa stresom i emocionalnim teškodama, poput vježbanja, meditacije ili pisanja dnevnika.
• Potražiti podršku i pomod od stručnjaka koji se bave prehrambenim ponašanjem i emocionalnom regulacijom.

 

Važno je istaknuti da ovo nije proces koji se događa preko nodi. Potrebno je vrijeme, strpljenje i samilost prema sebi. Uloga terapeuta ili stručnjaka je pružiti podršku i smjernice u razumijevanju tih uzoraka i razvijanju zdravih strategija.

 

 

*Ključne riječi: debljina, pretilost, ovisnost o hrani, psihoterapija, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor