Rad s očima u Somatic Experiencing -u: Neurobiološki Pristup i Klinička Primjena
Rad s očima u Somatic Experiencing -u predstavlja jedan od najdirektnijih putova za pristupanje dubokim obrascima disregulacije u klijentovoj fiziologiji. Oči su, u punom smislu riječi, prozor u dušu i primarni senzorni organ koji omogućava orijentaciju u prostoru i vremenu. Kada traumatski stres narušava normalnu funkciju vizualnog sustava, dolazi do specifičnih obrazaca kao što su tunel vid, blokiranje očiju ili nepotpuni orijentacijski i obrambeni odgovori koji ostaju “zamrznuti” u organizmu.
Temeljna premisa rada s očima jest da ljudska bića predstavljaju prvenstveno vizualna stvorenja čiji je živčani sustav evoluirao da prima i obrađuje ogromne količine vizualnih informacija. Oči, uši i nos funkcioniraju kao “prednji kraj” živčanog sustava koji direktno informira ventralni vagus o stanju sigurnosti ili opasnosti u okolini. Ova neposredna povezanost s autonomnim živčanim sustavom čini rad s očima posebno moćnim jer omogućava pristup najdubljim razinama fiziološke organizacije.
Neurobiološka Osnova Rada s Očima
Ventralni vagalni sustav igra ključnu ulogu u koordinaciji između pokreta očiju i pokreta glave i vrata. Ova povezanost nije slučajna već odražava osnovnu organizaciju živčanog sustava u kojoj glava i vrat imaju jaču vezu s autonomnim živčanim sustavom nego ostali dijelovi tijela. Kada radimo s očima, direktno utječemo na dvosmjerni ventralni vagalni sustav koji istovremeno prima informacije iz okoline i regulira naše fiziološke odgovore.
Vizualne informacije putuju kroz optičke nerve do talamusa, odakle se distribuiraju prema primarnom vidu, ali također i prema limbičkom sustavu gdje se obrađuju emocionalni sadržaji povezani s onim što vidimo. Ova složena mreža anatomskih povezanosti objašnjava zašto traumatska iskustva često ostavljaju duboke tragove u vizualnom sustavu i zašto rad s očima može biti toliko transformativan.
Trauma i Vizualni Sustav
Traumatski stres često rezultira specifičnim poremećajima vizualnog funkcioniranja koji mogu uključivati tunelni vid gdje osoba gubi sposobnost perifernog vida i fokusira se samo na uzak segment vizualnog polja. Ovaj adaptivni odgovor, koji u trenutku opasnosti može biti koristan, postaje problematičan kada se kronicificira i sprječava normalnu orijentaciju u sigurnom okruženju.
Coupling dinamike predstavljaju još jedan važan aspekt traumatskog utjecaja na vizualni sustav. Kada se oči “spoje” s određenim emocionalnim ili somatskim stanjem, gube fleksibilnost potrebnu za zdravu regulaciju. Nepotpuni orijentacijski i obrambeni odgovori također se često manifestiraju kroz vizualni sustav jer oči igraju ključnu ulogu u procjeni opasnosti i planiranju odgovarajućih akcija.
Posebno važan aspekt rada s očima odnosi se na probleme privrženosti i emotionalnog povezivanja. Kontakt očima predstavlja jedan od najintimnih oblika ljudske komunikacije i direktno je povezan s kapacitetom za zdravu privrženost. Trauma koja narušava sposobnost za kontakt očima često signalizira dublje poremećaje u sustavu privrženosti koji zahtijevaju pažljiv terapijski rad.
Rad s očima u Somatic Experiencing – Containment i Koherentnost
Jedan od glavnih ciljeva rada s očima jest povećanje klijentovog kapaciteta za containment, što Levine definira kao “povećanu sposobnost ekspandiranja kao odgovor na unutarnji pritisak aktivacije”. Containment nije isto što i kontrola nego predstavlja organsku sposobnost organizma da ostane prisutan i reguliran čak i u prisutnosti visokih razina aktivacije.
Koherentnost se manifestira kroz koordinaciju između različitih fizioloških sustava, posebno disanja koje se povezuje s frekvencijom otkucaja srca, tonom mišića, krvnim tlakom, pokretima tijela i moždanim valovima. Kada su oči integrirane u ovu ukupnu koherentnost, omogućavaju prirodnu orijentaciju i fleksibilno reagiranje na promjene u okolini.
Indikacije za Rad s Očima
Rad s očima nikada ne smije biti prva intervencija u terapijskom procesu. Potrebno je nekoliko pripremnih sesija somatskog doživljavanja tijekom kojih se uspostavlja stabilizacija, razvijaju se kapaciteti za samoregulaciju i gradi felt sense za sigurnost. Tek kada je klijent razvio dovoljnu otpornost i osnovne resurse, može se pristupiti direktnom radu s očima.
Glavne indikacije uključuju situacije kada regularni SE rad dosegne plato i prestane davati rezultate, osobito ako se simptomi pojavljuju ili pojačavaju upravo kada klijent sjedi uspravno i mora koristiti oči za orijentaciju. Kada su oči doista “zamrznute” i standardne intervencije ne donose poboljšanje, rad s očima može otključati blokade koje sprječavaju daljnji napredak.
Posebno su indiciran za poboljšanje kvalitete orijentacije kod klijenata koji pokazuju kroničnu hipervigilnost ili, suprotno, kroničnu hipovigilnost. Problemi sa vezivanjem i privrženosti također često zahtijevaju rad s očima, ali važno je napomenuti da se prvo mora raditi na osnovnim problemima privrženosti prije nego što se pristupi direktnom radu s kontaktom očima.
Određene kategorije traume posebno dobro reagiraju na rad s očima. To uključuje nesreće, horror scene, medicinske intervencije i ranu traumu, uključujući pre-, peri- i postnatalnu traumu. Međutim, s ranom traumom treba biti posebno oprezan i nikada je ne adresirati na početku terapijskog procesa.
Kontraindikacije i Mjere Opreza
Rad s očima predstavlja vrlo direktnu intervenciju koja može mobilizirati velike količine energije u kratkom vremenu. Zbog toga postoje jasne kontraindikacije koje terapeut mora poštovati. Traumatska ozljeda mozga predstavlja apsolutnu kontraindikaciju najmanje dvije godine nakon incidenta, a kod potresa mozga s retrogradnom amnezijom potreban je poseban oprez.
Epilepsija i druge konvulzivne poremećaje također su kontraindikacije jer rad s očima može potencijalno pokrenuti epileptički napadaj. Akutna stanja ili ozljede očiju, uključujući laserske operacije koje su se dogodile u posljednja tri mjeseca, zahtijevaju odgađanje ovakve intervencije.
Klijenti s malom resilience ili oni koji su trenutno u stanju teške disocijacije nisu prikladni kandidati za rad s očima jer ta intervencija može dovesti sustav u još dublju disregulaciju. Poseban oprez potreban je kod rane trauma očiju ili operacija, kada se rad može provoditi tek kada je klijent dovoljno resursan.
Glaukom zahtijeva medicinsko liječenje i predstavlja relativnu kontraindikaciju ovisno o stupnju bolesti i trenutnom liječenju.
Praktični Pristup Radu s Očima
Rad s očima slijedi sve osnovne SE principe uključujući deaktivaciju kroz resursiranje i pendulaciju, pažljivo praćenje coupling dinamika i povezanosti s vratom, ramenima i glavom, te rigoroznu titraciju jer je ovaj rad vrlo direktan i može brzo aktivirati duboke sadržaje.
Tijekom rada posebnu pozornost treba posvetiti tome da li klijent nosi naočale jer one mogu utjecati na naturalnost pokreta očiju. Najbolji rezultati postižu se korištenjem štapića umjesto prsta jer je štapić neutralniji objekt koji manje aktivira interpersonalnu dinamiku.
Uvijek se počinje u klijentovom preferiranom smjeru i u srednjem polju vida prije prelaska na periferne zone. Sistematski se provjeravaju svi mogući smjerovi pokreta očiju uključujući horizontalne, vertikalne i dijagonalne pokrete, kružne pokrete, osmice, te promjene fokusa između bliskih i dalekih objekata.
Prvi korak uvijek predstavlja dijagnostiku tijekom koje se identificiraju područja ograničene pokretljivosti, napetosti ili diskomfora. Tek nakon što se mapiraju svi pokretni obrasci, pristupa se terapijskom procesu koji slijedi SE načela titracije i postupnog oslobađanja blokade energije.
Praćenje i Integracija
Tijekom rada kontinuirano se prati klijentov kapacitet za sadržavanje količine energije koja se mobilizira jer prekomjerna stimulacija može dovesti sustav u dublju disregulaciju. Važno je čekati prirodne discharge procese i dati vremena da se oslobođena energija distribuira kroz čitav organizam prije prelaska na sljedeći korak.
Prvo se uvijek provodi reorganizacija na fiziološkoj razini, a tek potom integracija na kognitivnoj i emocionalnoj razini. Ovaj slijed je krucijalan jer omogućava da se promjene duboko ukorijene u organizam prije nego što ih um počne interpretirati i potencijalno sabotirati.
Tijekom rada mogu se pojaviti spontani pokreti glave i vrata koji predstavljaju dovršavanje nepotpunih orijentacijskih i obrambenih odgovora. Te pokrete treba podržati i omogućiti im da se razviju prirodno umjesto da ih se prekida ili usmjerava.
Različiti Obrasci Pokreta Očiju
Horizontalni pokreti često su povezani s osnovnom orijentacijom i procesom skeniranja okoline za potencijalne prijetnje ili resurse. Ograničenja u horizontalnim pokretima mogu signalizirati probleme s osjećajem sigurnosti ili hipervigilnim obrascima.
Vertikalni pokreti povezani su s hijerarhijskim odnosima, osjećajem moći i submisivnosti. Pokret očiju naviše često aktivira ekspanzivne i optimistične resurse, dok pokret prema dolje može pristupiti introvertnijim i receptivnijim stanjima.
Dijagonalni pokreti omogućavaju integraciju između različitih modaliteta i mogu biti posebno korisni za rad s fragmentiranim traumatskim materijalima. Kružni pokreti i osmice facilitiraju bilateralnu integraciju mozga i mogu pomoći u stvaranju osjećaja cjelovitosti i kontinuiteta.
Promjene fokusa između bliskog i dalekog vida uključuju različite anatomske strukture i mogu adresirati različite tipove traumatskih sadržaja. Fokusiranje na bliske objekte često aktivira intimniju i vulnerabilniju dinamiku, dok daleki fokus može podržati osjećaj prostranstva i mogućnosti.
Rad s očima u somatskom doživljavanju predstavlja sofisticiran terapijski alat koji zahtijeva duboko razumijevanje neurobiologije vida, traumatskih procesa i principa SE metodologije. Kada se primjenjuje kompetentno i s poštovanjem kontraindikacija, ovaj pristup može omogućiti pristup duboko ukorijenenim traumatskim sadržajima i facilitirati značajne promjene u klijentovoj sposobnosti za orijentaciju, regulaciju i povezanost.
Uspješna primjena rada s očima ovisi o pažljivoj procjeni klijentove spremnosti, postupnoj pripremi kroz standardni SE rad, i vještom navigiranju između aktivacije i deaktivacije tijekom procesa. Ovaj rad zahtijeva od terapeuta ne samo tehničke vještine već i duboku osjetljivost za suptilne znakove klijentovog živčanog sustava i sposobnost brzog prilagođavanja pristupa prema trenutnim potrebama.
Rad s očima nije samo tehnika već cjelovit pristup koji integrira drevne mudrosti o važnosti vida za ljudsko funkcioniranje s modernim razumijevanjem neurobiologije i traumatskih procesa. Kroz ovaj rad omogućavamo klijentima da povrate svoje prirodno pravo na jasno viđenje, fleksibilnu orijentaciju i duboku povezanost s vlastitim iskustvom i okolinom.
Ključne riječi: Rad s očima u Somatic Experiencing, Odnosi i gestalt psihoterapija, iscjeljujuće, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija, Psihoterapeut Zagreb, Terapija anksioznosti Zagreb, Terapija depresije Zagreb, Somatic experiencing terapija Zagreb, Najbolji psihoterapeut Zagreb, Psihoterapija Zagreb, terapija zagreb dubrava, psihoterapeut zagreb dubrava, Napadaji panike terapija, NARM terapija Zagreb, Somatska terapija za traumu Zagreb, Pristupačna psihoterapija Zagreb, Somatska terapija online, Gestalt psihoterapeut Zagreb
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
