PARTNERSKA TERAPIJA pomaže u:

 

– učestalim sukobima, svađama i lošoj komunikaciji

 

– emocionalnoj udaljenosti među partnerima

 

– suočavanju s nekim teškim događajem, kao što su preljub, bolest ili financijska kriza

 

– donošenju velikih životnih odluka, kao što su roditeljstvo ili preseljenje

 

– poboljšanju i unapređenju kvalitete odnosa i postizanjem potenciala

 

– razumjevanju osjećaja i povrijeda iz djetinjstva, omogućavajući da izlijećčite sebe i svoje odnose

 

 

Često postoji veza između frustracija u odnosima odraslih i iskustava u ranom djetinjstvu. Osjećaji napuštenosti, potiskivanja ili zanemarivanja u djetinjstvu često će se pojaviti u braku ili predanoj vezi. Kad se takva “temeljna pitanja” opetovano smišljaju s partnerom, ona mogu zasjeniti sve što je dobro u vezi i ostaviti jednog da se pita je li odabrao pravog partnera.

Kroz partnersku terapiju parovi mogu empatičnije razumjeti osjećaje i “rane iz djetinjstva”, omogućavajući im da izliječe sebe i svoje odnose i krenu prema više “Svjesnoj vezi”.

Možemo vam pomoći da riješite sukobe dok ostajete povezani. Produbljivanje intimnosti u sigurnom prostoru poziva na ranjivost. Učinkovita komunikacija s partnerom ključna je za održavanje duge i korisne veze. Dijeliti zajednički život znači susretati se i svladavati prepreke u paru, a konstruktivno izražavati nesigurnosti i frustracije.

U nekom trenutku svoje veze parovi se često bore s bijesom i šokom, očajem i tugom. Neki su mladenci i ne mogu shvatiti kako su se s visine ljubavi i slave srušili u močvaru beznađa i sukoba. Drugi su u braku dugi niz godina, i premda su se šepurili – u tišini ili oluji – dani vina i ruža mutno su sjećanje. Čak i ako je život kod kuće relativno miran, parovi žale da više nemaju “ništa zajedničko”. I tako vode razočarano ili ljutito suživot, svatko sa svojim prijateljima i interesima, u braku iz pogodnosti ili dogovoru koji podnose “zbog djece”.

Zašto se zaljubljujemo?
Što se zapravo događa kad se zaljubimo i odljubimo?
Što se zapravo događa kad se parovi svađaju?

Vjerujemo da smo stvorenja prirode, s evolucijskim programom naše vrste kodiranim u našim genima i da svi započinjemo život u stanju opuštenog i radosnog blaženstva. Ako su naši skrbnici prilagođeni našim željama i potrebama, spremni i sposobni pružiti toplinu, sigurnost i uzdržavanje, održavaju se naši osjećaji živosti i dobrobiti. Ostajemo cjeloviti.

Ali čak i u najboljim okolnostima, naši roditelji nisu u stanju održavati savršene standarde, biti dostupni svake minute, uvijek razumjeti točno ono što je potrebno ili udovoljiti svakom zahtjevu. Umorni, bijesni, potišteni, zauzeti, bolesni, rastreseni, uplašeni – roditelji ne uspijevaju održati naše osjećaje sigurnosti i udobnosti.

Većina nas imala je “dovoljno dobre” skrbnike; radimo sve u redu. Neki od nas nisu prošli tako dobro, pa su naši životi hendikepirani dubokim povredama. Svi smo bili donekle ranjeni u djetinjstvu. Sada se snalazimo najbolje što možemo sa svijetom i našim odnosima, ali dijelovi naše istinske prirode potisnuti su u nesvjesnom. Izgledamo odrasli – imamo posla i odgovornosti – ali hodamo ranjeni, pokušavamo živjeti život u potpunosti, a nesvjesno se nadajući da ćemo nekako vratiti osjećaj radosne živosti s kojim smo započeli.

Kad se zaljubimo, vjerujemo da smo pronašli taj osjećaj radosne živosti! Odjednom vidimo život u boji. Grickamo uši i govorimo jedni drugima sve; naša se ograničenja i krutosti tope. Seksi smo, pametniji, zabavniji, dajemo više. Osjećamo se cjelovito, osjećamo se poput sebe. Napokon se osjećamo sigurno i odahnemo s olakšanjem. Čini se da će nakon svega sve ispasti u redu.

I ka tome se možemo vratiti.