Zašto se maltretiramo

 

Zašto se maltretiramo. U tihim trenucima samorefleksije, mnogi od nas otkrivaju surovu istinu: često se prema sebi odnosimo na načine na koje se nikada ne bismo ponašali prema drugima. Unutarnji nas kritičar kori zbog manjih pogrešaka, guramo svoje tijelo izvan razumnih granica, uskraćujemo si odmor i uključujemo se u samosabotirajuća ponašanja koja potkopavaju našu dobrobit i ciljeve. Kao Gestalt terapeut s obukom o somatskom iskustvu, opažao sam ovaj obrazac više puta među različitim populacijama. Postavlja se pitanje: zašto se upuštamo u ovo naizgled kontraintuitivno samopostupanje?

Porijeklo samomaltretiranja

Samozlostavljanje se rijetko javlja spontano. Umjesto toga, razvija se postupno kroz složenu međuigru razvojnih iskustava, društvenih uvjetovanosti i psiholoških prilagodbi.

Internalizirani kritički glasovi

Jedan od najčešćih izvora samomaltretiranja je internalizacija kritičkih glasova iz naše prošlosti. U Gestalt terapiji razumijemo da djeca prirodno upijaju i inkorporiraju stavove, uvjerenja i ponašanja značajnih osoba u svom životu. Kada dijete doživi dosljednu kritiku, velika očekivanja ili uvjetno odobravanje, ono razvija internu predstavu o tim interakcijama.

Ti internalizirani glasovi postaju ono što Gestalt teorija naziva “introjekti” – progutana cijela uvjerenja i stavovi koje smo usvojili bez da smo ih potpuno probavili ili integrirali. S vremenom ti introjekti funkcioniraju kao unutarnji kritičari, primjenjujući iste stroge standarde i prosudbe koje smo nekoć iskusili od drugih.

Maladaptivni zaštitni mehanizmi

Možda kontraintuitivno, samozlostavljanje često počinje kao pokušaj samozaštite. Kada doživimo razočaranje, odbacivanje ili neuspjeh, bolne emocije mogu se činiti neodoljivima. Kako bismo se zaštitili od buduće boli, mogli bismo razviti strategije kao što su:

Preventivna samokritika: “Ako prvo i dovoljno oštro kritiziram sebe, izbjeći ću pogreške koje dovode do tuđe kritike.”

Postavljanje nevjerojatno visokih standarda: “Ako sam savršen, nikome neću dati razloga da me odbije.” Samokažnjavanje: “Ako sam sebe kažnjavam za neuspjehe, sljedeći put ću naučiti biti bolji.”

Ovi zaštitni mehanizmi mogu pružiti privremeni osjećaj kontrole, ali u konačnici održavaju cikluse samopostupanja.

Somatski obrasci i disregulacija živčanog sustava

Iz perspektive somatskog doživljaja, samopostupanje također ima fiziološke komponente. Naša tijela nose obrasce napetosti, stezanja i obrambenog držanja koji odražavaju i jačaju naš psihološki tretman samih sebe. Kada doživimo kronični stres ili traumu, naš živčani sustav može postati disreguliran, ostavljajući nas zaglavljenima u stanjima hiperuzbuđenja (tjeskoba, uznemirenost) ili hipouzbuđenja (depresija, nepovezanost).

U tim nereguliranim stanjima često gubimo pristup našoj prirodnoj sposobnosti za samonjegu i samoregulaciju. Mudrost tijela postaje nadjačana mehanizmima preživljavanja, što dovodi do ponašanja koja bi mogla trenutno smanjiti nevolju, ali u konačnici uzrokovati štetu – od zlouporabe tvari do prekomjernog rada do fizičkog samozanemarivanja.

Uobičajene manifestacije samomaltretiranja

Samopostupanje se izražava na brojne načine:

1. Nemilosrdna samokritičnost – unutarnji dijalog koji neprestano osuđuje, kritizira i umanjuje naše napore i vrijednost
2. Tjelesno zanemarivanje – Zanemarivanje osnovnih potreba za odmorom, prehranom, kretanjem i medicinskom njegom
3. Emocionalno poništavanje – Odbacivanje ili minimiziranje vlastitih emocionalnih iskustava
4. Samosabotaža – Nesvjesno potkopavanje vlastitih ciljeva i uspjeha
5. Uspoređivanje i perfekcionizam – Postavljanje nemogućih standarda na temelju idealiziranih verzija drugih
6. Uskraćivanje zadovoljstva i radosti – Vjerovanje da ne zaslužujemo užitak ili opuštanje
7. Boravak u štetnim situacijama – toleriranje nasilnih odnosa ili toksičnih okruženja

 

Troškovi samozlostavljanja

Utjecaj kroničnog samopostupanja daleko je izvan trenutne nelagode. Istraživanja u psihoneuroimunologiji pokazuju da su uporna samokritičnost i negativna samoosuda povezani s povećanom upalom, smanjenom imunološkom funkcijom i pojačanim reakcijama na stres. Iz psihološke perspektive, samopostupanje pridonosi depresiji, anksioznosti, ovisnosti i smanjenoj samoučinkovitosti.

U Gestalt terminima, samo-zlostavljanje stvara fragmentaciju unutar sebe – dijelove koji ratuju s drugim dijelovima – prekidajući prirodni tok kontakta i povlačenja koji karakteriziraju zdravo funkcioniranje. Ovaj unutarnji sukob troši ogromnu psihološku energiju koja bi inače mogla biti usmjerena prema rastu, kreativnosti i povezivanju.

Potisnuta ljutnja: otkrivanje puta do kronične bolesti

 

Zašto se maltretiramo – Put prema samoosjećanju

Prijelaz sa samozlostavljanja na samoosjećanje zahtijeva svjesnost, praksu i strpljenje. Evo tri vježbe koje mogu podržati ovu transformaciju:

Vježba 1: Suosjećajni svjedok

Ova vježba pomaže razviti svijest o samopostupanju i uvesti novu, suosjećajnu perspektivu.

1. Pronađite miran prostor gdje vas neće biti. Udobno se smjestite i nekoliko puta duboko udahnite.
2. Primijetite bilo kakve samokritične misli ili osjećaje koji se javljaju u vašem Ne pokušavajte ih promijeniti; jednostavno ih promatrajte.
3. Zamislite da malo zakoračite u stranu, stvarajući malu udaljenost između vas i tih misli/osjećaja.
4. Iz ove pozicije svjedoka, postanite znatiželjni: Kada je ovaj glas prvi put ušao u vaš život? Čijem glasu sliči? Od čega vas pokušava zaštititi?
5. Sada zamislite kako biste mogli odgovoriti dragom prijatelju koji izražava te iste samoosude. Kakav bi bio vaš ton? Što biste mogli reći?
6. Vježbajte nuditi sebi isti suosjećajni odgovor, govoreći tiho ili naglas. Vježbajte ovu vježbu svaki dan 5-10 minuta, osobito kada primijetite da se javlja oštro samoosuđivanje.

Vježba 2: Izgradnja somatskih resursa

Ova vježba pomaže rekalibrirati živčani sustav prema većoj samopomoći.

1. Prepoznajte trenutak kada ste se osjećali istinski dobro u svom tijelu – možda dok ste šetali prirodom, primali zagrljaj ili sudjelovali u ugodnom
2. Zatvorite oči i prisjetite se ovog iskustva u Primjetite gdje i kako se ovaj pozitivan osjećaj registrira u vašem tijelu. Postoji li toplina, širenje, opuštanje?
3. Nježno stavite jednu ruku na mjesto gdje najviše osjećate ovaj ugodan osjećaj. Dišite u ovo područje, dopuštajući da se osjećaj širi sa svakim udahom.
4. Dok nastavljate disati, tiho ponavljajte frazu koja obuhvaća ovaj resurs: “Ovo sam također ja” ili “Ovaj dobar osjećaj pripada meni.”
5. Vježbajte vraćanje ovom somatskom izvoru nekoliko puta tijekom dana, posebno kada se radi o obrascima samopostupanja

Vježba 3: Dijalog s dvije stolice

Ova klasična gestalt tehnika pomaže eksternalizirati i transformirati odnos između kritičnih i kritiziranih dijelova sebe.

1. Postavite dvije stolice okrenute jedna drugoj. Sjednite na jednu stolicu i zamislite svog unutarnjeg kritičara kako sjedi nasuprot vama.
2. Govoreći u vlastito ime, izrazite kako kritičareve riječi i ton utječu. Budite precizni o utjecaju.
3. Prijeđite na drugu stolicu i govorite kao Što se ovim dijelom pokušava postići? Čega se boji da bi se moglo dogoditi ako prestane kritizirati?
4. Nastavite se kretati između stolaca, dopuštajući istinski dijalog za traženje temeljnih potreba i strahova s ​​obje strane.
5. Radite na pregovorima o novom odnosu između ovih dijelova – odnosu koji se temelji na međusobnom poštovanju i zajedničkoj brizi za vaše
6. Završite dogovorom o tome kako ovi dijelovi mogu više raditi zajedno

Zaključak

Samozlostavljanje, iako bolno, nije neizbježno ili nepromjenjivo. Razumijevanjem njegovog podrijetla u našoj osobnoj povijesti i obrascima živčanog sustava, dobivamo perspektivu potrebnu za početak transformacije ovih ukorijenjenih navika. Kroz dosljednu praksu samosvijesti i samoosjećanja, možemo postupno stvoriti nove neuralne puteve i somatska iskustva koja podržavaju istinsku brigu o sebi.

Upamtite da ovo putovanje nije savršenstvo. Bit će dana kada će se stari obrasci ponovno potvrditi. Ono što je važno je predanost uočavanju ovih obrazaca s ljubaznošću, a ne prosuđivanjem, i nježnim preusmjeravanjem prema suosjećajnijem odgovoru.

Sposobnost samosuosjećanja je urođena – to nije nešto što trebamo stvoriti od nule, već prirodna sposobnost koju možemo ponovno otkriti i ojačati. Čineći to, ne samo da iscjeljujemo svoj odnos sa samim sobom, već i poboljšavamo našu sposobnost autentične veze s drugima.

 

Ključne riječi: Zašto se maltretiramo, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija, psihoterapija, terapija, Psihoterapeut Zagreb, Terapija anksioznosti Zagreb, Terapija depresije Zagreb, Somatic experiencing terapija Zagreb, Najbolji psihoterapeut Zagreb, Psihoterapija Zagreb, terapija zagreb dubrava, psihoterapeut zagreb dubrava, Napadaji panike terapija, NARM terapija Zagreb, Somatska terapija za traumu Zagreb, Pristupačna psihoterapija Zagreb, Somatska terapija online, Gestalt psihoterapeut Zagreb

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor

Psihosomatika vol. 4 – Gušterača – što nam tijelo javlja?