Važnost ideje “Slobodan sam”

Slobodan sam. U krajoliku terapijskih koncepata, nekoliko ideja ima toliko transformativnog potencijala kao jednostavna, ali duboka izjava: “Ja sam slobodan.” Ova izjava, kada je duboko internalizirana, predstavlja mnogo više od filozofske apstrakcije ili pozitivne afirmacije. Iz perspektive gestalta i somatskog iskustva, utjelovljeno razumijevanje osobne slobode čini kamen temeljac psihološkog zdravlja, omogućavajući autentično izražavanje, smisleno suočavanje sa životnim izazovima i sposobnost za istinsku povezanost. Ovaj članak istražuje višedimenzionalni značaj ovog koncepta i nudi praktične pristupe njegovanju proživljenog iskustva slobode.

Sloboda kao terapeutski koncept

Prije nego što istražimo njezine implikacije, moramo razjasniti što sloboda znači u terapijskom kontekstu. Ovo se shvaćanje bitno razlikuje od političkih definicija ili apstraktnih filozofskih pojmova.

Što terapeutska sloboda nije

• Terapeutska sloboda ne podrazumijeva:
• Odsutnost svih ograničenja ili ograničenja Sloboda od posljedica naših izbora
• Neovisnost o relacijskim vezama i obvezama Bijeg od biološke stvarnosti ili životnih okolnosti Potpuna kontrola nad vanjskim događajima
• Sloboda od patnje ili teških emocija

 

Što je terapeutska sloboda

Umjesto toga, terapijska sloboda uključuje:

• Svijest o dostupnim izborima unutar zadanih ograničenja Prepoznavanje vlastitog djelovanja u odgovoru na okolnosti
• Sposobnost djelovanja na temelju unutarnjeg autoriteta, a ne automatskih obrazaca Sposobnost davanja značenja iskustvima, a ne da budete definirani njima Fluidne granice koje omogućuju istinski kontakt uz održavanje integriteta Iskustvo stvaranja nečijeg života, a ne pukog življenja
• Iz neuroznanstvenih istraživanja znamo da subjektivni osjećaj izbora i djelovanja aktivira različite neuronske sklopove od onih koji se aktiviraju kada sebe doživljavamo kao da nemamo izbora. Ova neurološka razlika ima duboke implikacije na regulaciju stresa, emocionalnu obradu i fleksibilnost ponašanja.

 

Psihološki utjecaj percipirane slobode

Kada se pojedinci istinski doživljavaju kao slobodni agenti, a ne kao pasivni primatelji okolnosti, događa se nekoliko značajnih psiholoških promjena:

1. Od žrtve do sposobnosti reagiranja

Možda najtemeljnija transformacija uključuje pomak od viktimizacije prema onome što Gestalt terapija naziva “sposobnošću odgovora” – sposobnosti da se odgovori, a ne da se samo reagira. Ovaj pomak ne negira stvarnost viktimizacije ili traume, ali mijenja pojedinca u odnosu na ta iskustva.

Kada djelujete iz žrtve:

Prošle traume i ograničenja definiraju sadašnje mogućnosti. Energija se fokusira na ono što bi drugi trebali promijeniti ili pružiti

Akcije proizlaze prvenstveno iz reakcije protiv ili kolapsa pod percipiranim ograničenjima Identitet se organizira oko onoga što nam se dogodilo

Kada djelujete iz sposobnosti odgovora:

Prošla iskustva informiraju, ali ne određuju sadašnje izbore Energija usmjerava prema onome na što se može utjecati ili promijeniti

Radnje proizlaze iz svijesti o dostupnim opcijama, koliko god ograničeni Identitet organizirao oko toga kako reagiramo na ono što se događa

Taj se pomak ne događa pukim pozitivnim razmišljanjem ili poricanjem stvarnih ograničenja. Umjesto toga, pojavljuje se kroz mukotrpan rad na prepoznavanju istinskih ograničenja dok istovremeno otkriva prostor za izbor koji postoji unutar njih.

 

2. Od vanjskog do unutarnjeg autoriteta

Iskustvo slobode u izravnoj je korelaciji s razvojem unutarnjeg autoriteta – sposobnošću donošenja odluka na temelju vlastitih vrijednosti, potreba i svijesti, a ne primarno pozivanja na vanjske izvore.

Ovaj razvoj uključuje:

Razlikovanje između internaliziranih “treba” i autentičnih želja Razvijanje povjerenja u vlastite percepcije i prosudbe

Prepoznavanje kada izbori proizlaze iz straha od neodobravanja nasuprot istinskim preferencijama Izgradnja sposobnosti za podnošenje tuđeg razočaranja ili neslaganja

Njegovanje odnosa s unutarnjom mudrošću i znanjem temeljenim na tijelu

U Gestalt terminima, ovo predstavlja kretanje od podrške okoline (ovisnost o vanjskom vodstvu i odobrenju) do samopodrške (oslanjanje na unutarnje resurse dok ostaje u kontaktu s drugima).

 

3. Od fiksnog narativa do kontinuiranog stvaranja

Osjećaj slobode mijenja naš odnos s našom životnom pričom – od zaključanosti u unaprijed određenoj priči do doživljavanja života kao neprekidnog kreativnog procesa.

Kada djelujete na temelju fiksnog narativa:

Čini se da prošlost određuje budućnost u linearnoj progresiji Identitet se čini statičnim i otpornim na nove informacije

Iskustva koja su u suprotnosti s pričom stvaraju tjeskobu i često se odbacuju Životna energija ide prema održavanju koherentnosti postojeće priče

Kada radite iz stvaranja u tijeku:

Prošlost informira, ali ostaje otvorena za reinterpretaciju i integraciju Identitet funkcionira kao proces, a ne fiksni entitet

Kontradiktorna iskustva stvaraju plodno tlo za rast i reviziju Životna energija teče prema istraživanju i nastanku

Ova promjena ne znači napuštanje koherentnosti ili odbacivanje vlastite povijesti. Umjesto toga, to uključuje dovoljno olako držanje priče kako bi se omogućila njezina evolucija i širenje kako se pojavljuju nova iskustva i uvidi.

 

4. Od krutih granica do fleksibilnog kontakta

Sloboda paradoksalno omogućuje i jače granice i istinskiju povezanost. Kada se doživljavamo kao slobodni agenti, granice postaju fleksibilna sučelja za kontakt, a ne krute obrane od prijetnje.

To se manifestira kao:

Sposobnost da se kaže i da i ne na temelju autentičnih preferencija, a ne straha

Sposobnost održavanja osjećaja sebe dok se duboko susrećete s drugima Smanjena obrana pri primanju povratnih informacija ili suočavanju s razlikama Veća tolerancija na intimnost bez straha od progutanja

Više spontanih, manje proračunatih interakcija

U somatskim terminima, ovo se čini kao živčani sustav koji može održavati regulaciju dok se fluidno kreće između autonomije i povezanosti, umjesto da zaglavi u krutoj samozaštiti ili kolapsu granica.

Somatske dimenzije slobode

Iz perspektive somatskog iskustva, sloboda nije samo mentalni koncept već proživljeno, utjelovljeno iskustvo s karakterističnim fiziološkim potpisima:

Sloboda u živčanom sustavu

Iskustvo slobode korelira sa specifičnim obrascima u autonomnom živčanom sustavu:

Ventralni vagalni angažman : pristup sustavu društvenog angažmana, karakteriziran ekspresivnošću lica, glasovnom prozodijom, sposobnošću za nijansiranu komunikaciju i osjećajem sigurne povezanosti

Simpatička fleksibilnost : Sposobnost mobilizacije energije za akciju bez zapinjanja u reaktivnosti borbe/bijega

Parasimpatička regulacija : Sposobnost za odmor i obnovu bez kolapsa u dorzalno vagalno isključivanje

Autonomna koherencija : Integracija kroz ove sustave, dopuštajući fluidne prijelaze između stanja na temelju stvarnih zahtjeva okoline, a ne traumatskog uvjetovanja

Kada ti sustavi funkcioniraju koherentno, pojedinci doživljavaju ono što utemeljitelj polivagalne teorije Stephen Porges naziva “neurocepcijom sigurnosti” – nesvjesnom procjenom živčanog sustava da je okolina dovoljno sigurna za kreativnost, ranjivost i istraživanje, umjesto da zahtijeva obrambenu mobilizaciju ili isključivanje.

 

Sloboda u tijelu

Izvan obrazaca živčanog sustava, sloboda se očituje u vidljivim fizičkim kvalitetama:

Posturalna osjetljivost : Tijelo koje se tečno prilagođava promjenjivim situacijama umjesto da zadrži krute obrambene položaje ili da se sruši u porazu

Kapacitet disanja : Pun, neograničen dah koji može prirodno varirati s emocionalnim stanjima i razinama aktivnosti

Vokalna rezonancija : Glas koji nosi cijeli raspon emocionalnog izražaja, a ne ograničavajući se da bi izgledao siguran ili prihvatljiv

Obrasci pogleda : Oči koje se mogu zaokupiti, pratiti i istraživati ​​sa znatiželjom, a ne fiksiranjem u hipervigilnosti ili izbjegavanjem u podložnosti

Središteno kretanje : Radnja pokrenuta iz temeljnog integriteta, a ne reaktivna obrana ili usklađena prilagodba

Ove fizičke manifestacije nisu površinski pokazatelji već izravni izrazi kako sloboda živi u tijelu. Kad pojedinci vjeruju da nemaju izbora, njihova se tijela doslovno organiziraju drugačije nego kad sebe doživljavaju kao slobodne osobe – bez obzira na objektivne okolnosti.

Trauma kao presudni element u uzrocima raznih bolesti

 

Kultiviranje iskustva slobode

Kako razvijamo ovaj vitalni osjećaj slobode, osobito kada su ga prošla iskustva nagrizla? Tri komplementarna puta nude praktične pristupe:

1. Kognitivno prepoznavanje izbora

Kognitivna dimenzija uključuje svjesno širenje svijesti o dostupnim izborima, čak iu vrlo ograničenim situacijama. Ovo uključuje:

Identificiranje automatskog razmišljanja “moram” i njegovo pretvaranje u jezik svjesnog izbora Prepoznavanje da odgovori na neizbježne okolnosti ostaju izbori

Razlikovanje između vanjskih okolnosti i unutarnjih odgovora na njih. Razvijanje sposobnosti za pauzu između podražaja i odgovora

Vježbanje eksplicitnog priznavanja izbora dok se donose

Iako kognitivni pristupi sami po sebi rijetko stvaraju utjelovljenu slobodu, oni pružaju bitnu osnovu za rekonceptualizaciju nečijeg odnosa prema ograničenjima i mogućnostima.

 

2. Somatsko iskustvo djelovanja

Somatska dimenzija uključuje izravno doživljavanje sposobnosti tijela za samousmjereno djelovanje i postavljanje granica:

Razvijanje svijesti o impulsima prema kretanju prije djelovanja na njih Vježbanje pokretanja pokreta iz intrinzične motivacije, a ne vanjskog zahtjeva Doživljaj fizičkog osjećaja postavljanja i održavanja granica

Uočavanje i širenje raspona emocionalnog izražavanja dostupnog u tijelu Izgradnja tolerancije za aktivaciju bez trenutne obrane ili kolapsa

Ta utjelovljena iskustva stvaraju neurološke obrasce djelovanja koje samo kognitivno razumijevanje ne može uspostaviti.

 

3. Relacijska afirmacija autonomije

Relacijska dimenzija priznaje da se naš osjećaj slobode razvija i jača kroz interakcije u kojima drugi prepoznaju i poštuju našu autonomiju:

Uključivanje u odnose koji priznaju izbor, a ne zahtijevaju usklađenost Prakticiranje eksplicitne komunikacije o preferencijama i granicama

Traženje povratne informacije o tome kako nečija autonomija utječe na druge bez odricanja od nje Uočavanje i rješavanje obrazaca pretjerane brige ili kontrole

Izgradnja kapaciteta za održavanje povezanosti uz izražavanje različitosti

Kroz te odnose, internaliziramo iskustva da nas prepoznaju kao autonomna bića, a ne kao produžetke ili objekte tuđih potreba i zahtjeva.

 

Tri vježbe za razvijanje utjelovljene slobode

Sljedeće vježbe integriraju kognitivne, somatske i relacijske dimenzije kako bi potaknule istinsko iskustvo slobode:

 

Vježba 1: Dnevna inventura slobode

Ova praksa gradi svijest o izborima koji često djeluju ispod svjesnog prepoznavanja.

1. Za to odvojite 10-15 minuta na kraju svakog dana
2. Napravite tri stupca na stranici: “Što sam učinio”, “Što sam mislio da moram učiniti” i “Što sam zapravo izabrao”.
3. U prvom stupcu navedite 5-10 značajnih radnji ili odluka iz vašeg
4. U drugom stupcu zabilježite je li se svaka radnja činila kao nešto što ste “morali” učiniti ili ste “trebali” Budite iskreni o svojoj percepciji u tom trenutku, a ne kako mislite da ste se trebali osjećati.
5. U trećem stupcu preoblikujte svaku radnju eksplicitno kao izbor koji ste napravili, priznajući razloge i vrijednosti iza Na primjer:

“Morao sam ići na posao” postaje “Odlučio sam ići na posao jer mi je važna financijska stabilnost”

“Morao sam nazvati svoju majku” postaje “Odlučio sam nazvati svoju majku jer cijenim naš odnos unatoč izazovima”

6. Za svaku stavku odvojite trenutak da primijetite kako vaše tijelo reagira na promjenu od jezika “morao” do izbora. Primjećujete li promjene u disanju, napetosti, energiji ili držanju?
7. Identificirajte jednu radnju koja vam se posebno dojmila Za ovu radnju odvojite vrijeme da zamislite najmanje tri alternativna izbora koja su teoretski dostupna, priznajući njihove moguće posljedice.
8. Dovršite vježbu postavljanjem namjere da sljedeći dan svjesnije primijetite trenutke izbora.

Vježbajte ovaj inventar svakodnevno najmanje dva tjedna. Mnogi ljudi navode da jednostavno osvještavanje dimenzije izbora naizgled obveznih radnji značajno mijenja njihov subjektivni doživljaj slobode.

 

Vježba 2: Istraživanje somatskih granica

Ova vježba razvija utjelovljeno iskustvo postavljanja granica kao izraza slobode.

1. Pronađite partnera za ovu vježbu—idealno nekoga s kim se osjećate relativno sigurnim, ali se ponekad može mučiti da ostanete jasni. Ako prikladan partner nije dostupan, to se može prilagoditi pomoću vizualizacije.
2. Stanite okrenuti prema svom partneru na udaljenosti koja vam se čini neutralnom – niti neugodno blizu niti nepovezano daleko.
3. Započnite primjećujući svoje trenutno fizičko stanje: Kako dišete?

Gdje osjećate napetost ili lakoću u tijelu?

Koji je vaš impuls u pogledu kretanja prema partneru ili od njega? Koliko se vaš osobni prostor čini čvrstim ili propusnim?

4. Sada eksperimentirajte sa svojim partnerom koji vam prilazi Vježbajte korištenje ruke u gesti “stop” kada osjetite svoju granicu. Obavijest:

Na kojoj udaljenosti vaše tijelo signalizira granicu?

Koji vas specifični osjećaji informiraju o ovoj granici? Koliko je lako ili teško izraziti graničnu gestu? Koje se emocije javljaju dok postavljate granicu?

5. Nakon postavljanja granice, primijetite svaki impuls da objasnite, opravdate ili jednostavno promatrate ovaj impuls bez djelovanja na njega.
6. Sada vježbajte približavanje svom partneru, poštujući njegove granice. Napomena: kakav je osjećaj svjesno se kretati prema drugoj osobi

Vaš odgovor na susret s njihovom granicom Bilo koji impuls da pređete njihovu izraženu granicu

Iskustvo poštivanja tuđe slobode uz izražavanje vlastite

7. Nakon nekoliko krugova ove vježbe, stanite na udobnu udaljenost i eksperimentirajte s malim pokretima po vlastitom izboru—premještanje težine, mijenjanje položaja ruku ili okretanje. Primijetite kakav je osjećaj pokrenuti pokret temeljen na unutarnjem impulsu, a ne na vanjskom očekivanju.
8. Dovršite vježbu verbalnim dijeljenjem jednog zapažanja o svom iskustvu sa svojim partnerom, slušajući njihovo dijeljenje i potvrđujući

Redovita praksa ove vježbe razvija veću somatsku svijest o granicama, čineći apstraktni koncept slobode opipljivim kroz tjelesno iskustvo.

 

Vježba 3: Meditacija slobode

Ova vođena meditacija njeguje unutarnji osjećaj slobode.

1. Pronađite udoban položaj u kojem vas nitko neće uznemiravati 15-20. Možete sjesti ili leći, iako položaj u kojem vam je kralježnica relativno ravna često podržava iskustvo slobode izbora.
2. Započnite s nekoliko dubokih udisaja, dopuštajući vašoj pažnji da se usmjeri na vašu. Primijetite osjećaje dodira s površinom koja vas podržava i kretanje vašeg daha.
3. Prisjetite se nedavne situacije u kojoj ste se osjećali ograničeno, dužno ili bez Obratite pozornost na fizičke osjete koji se javljaju dok se prisjećate ove situacije. Gdje u tijelu osjećate ograničenje, napetost ili težinu?
4. Ne pokušavajući promijeniti te osjete, jednostavno osvijestite sve misli koje prate te osjete – možda “moram”, “ne mogu” ili “nema izbora”.
5. Sada nježno počnite istraživati ​​mikroskopske pokrete unutar ovog osjećaja Možda je moguć blagi pomak u obrascu napetosti, malo širenje dostupno u suženom području ili suptilni impuls pokreta koji čeka da bude primijećen.
6. Dok otkrivate ove male pokrete, podsjetite se: “Čak i unutar ograničenja, postoji prostor za” Dopustite svojoj pažnji da počiva u ovim malim prostorima slobode umjesto da se fokusirate na ograničenja.
7. Postupno proširite svoju svijest na svoja cijela područja Obavijesti koja se već osjećaju slobodno, pokretno i osjetljivo. Neka vaša pažnja prelazi između ovih područja slobode i područja ograničenja, prepoznajući da oba postoje istovremeno.
8. Sada se prisjetite situacije u kojoj ste se osjećali istinski slobodnima birati na temelju vlastitih vrijednosti i dok držite ovo sjećanje, primijetite fizičke osjete povezane s njim. Kako se vaše disanje mijenja? Što se događa s vašim držanjem, izrazom lica, unutarnjim osjećajem za prostor?
9. Dopustite tim osjećajima slobode da se prošire kroz vaše. Ako se osjećate dobro, zamislite kako ti osjećaji postupno prožimaju područja koja su prije bila ograničena.
10. Dovršite meditaciju stavljanjem jedne ruke na srce, a druge na svoje. Priznajte i stvarna ograničenja u svom životu i svoju sposobnost izbora unutar njih. Tiho potvrdite: “Unutar danih uvjeta mog života, slobodan sam odgovoriti u skladu sa svojim najdubljim vrijednostima.”
11. Tri puta duboko udahnite, dopuštajući svakom izdahu da oslobodi napetost i vratite se svom danu noseći ovaj utjelovljeni osjećaj slobode.

Ova meditacija gradi sposobnost doživljavanja slobode kao unutarnjeg stanja, a ne nečega što ovisi o vanjskim okolnostima. Uz redovitu praksu, ovaj osjetilni osjećaj postaje dostupniji čak iu izazovnim situacijama.

Duhovnost i terapija

 

Sloboda u kliničkim primjenama

Koncept slobode primjenjuje se na različite kliničke izazove:

Oporavak od traume

U radu s traumom, iskustvo slobode suprotstavlja se dubokoj bespomoćnosti u srži traume. SE pristupi fokusiraju se na:

Vraćanje poremećenih obrambenih odgovora do kraja, omogućavajući sustavu da iskusi učinkovitu akciju

Ponovna izgradnja sposobnosti razlikovanja opasnosti iz prošlosti i sadašnje sigurnosti

Podržavanje neuroloških obrazaca orijentacije i izbora umjesto zamrzavanja ili disocijacije Razvijanje tolerancije za aktivaciju bez preopterećenja

Kako se osobe koje su preživjele traumu ponovno povezuju sa svojom agencijom, narativ se pomiče s “Ja sam bespomoćan” na “Imam izbora kako ću reagirati na ono što mi se dogodilo.”

Upravljanje tjeskobom

Za stanja tjeskobe, njegovanje slobode bavi se temeljnim iskustvom ograničenih opcija i katastrofičnog razmišljanja:

Širenje svijesti o izborima izvan binarnog “bori se ili bježi” Razvijanje tolerancije na neizvjesnost bez trenutnog rješenja Izgradnja kapaciteta za procjenu stvarnih, a ne percipiranih prijetnji Podupiranje istraživanja situacija od kojih se bojite s pozicije izbora

Kako se osobe koje pate od anksioznosti ponovno povezuju sa svojom slobodom da fleksibilno reagiraju, živčani sustav postupno rekalibrira svoju procjenu prijetnje.

Liječenje depresije

U depresiji, subjektivni osjećaj bespomoćnosti i bespomoćnosti često održava stanje. Pristupi usmjereni na slobodu uključuju:

Identificiranje i osporavanje uvjerenja o ograničenim mogućnostima Podupiranje inkrementalnih iskustava učinkovitog djelovanja

Ponovno povezivanje s autentičnim željama i preferencijama zakopanim pod “trebalo bi” Izgradnja somatskog kapaciteta za samoinicijativno kretanje i izražavanje

Kako se depresivni pojedinci ponovno povezuju sa svojom sposobnošću smislenog izbora, fizički i emocionalni obrasci depresije često se počinju mijenjati.

Izazovi u vezi

Mnoge poteškoće u vezi proizlaze iz kompromitiranih iskustava slobode – bilo prekomjerne rigidnosti granica ili nedovoljne diferencijacije. Pristupi koji vraćaju slobodu uključuju:

Razlikovanje između odabrane predanosti i strahovite popustljivosti Izgradnja kapaciteta za izražavanje različitosti uz održavanje povezanosti

Prepoznavanje kada ponašanja proizlaze iz autentičnog izbora u odnosu na reakciju na drugoga Razvijanje sigurnosti koja omogućuje oba partnera slobodu izražavanja i kretanja

Kako odnosi uključuju veću slobodu za obje strane, oni obično razvijaju više stabilnosti i više vitalnosti.

 

Filozofske i duhovne dimenzije

Iako smo se primarno usredotočili na psihološke i somatske dimenzije slobode, ovaj se koncept neizbježno presijeca s dubljim filozofskim i duhovnim pitanjima:

 

Egzistencijalne perspektive

Egzistencijalni filozofi poput Sartrea slavno su izjavili da su ljudi “osuđeni na slobodu” – ne možemo pobjeći od odgovornosti izbora čak i kad se pretvaramo da okolnosti odlučuju umjesto nas. Ova egzistencijalna perspektiva sugerira da je priznavanje naše slobode neophodno za autentičan život, čak i kada to priznanje donosi tjeskobu i neizvjesnost.

S ove točke gledišta, terapeutski rad oko slobode nije stvaranje nečega što ne postoji, već pomaže ljudima da prepoznaju i podnose slobodu koja je oduvijek bila njihovo neizbježno stanje.

 

Duhovne tradicije

U duhovnim tradicijama, sloboda se pojavljuje kao središnja tema u ljudskom razvoju, iako je opisana u vrlo različitim terminima:

Budizam govori o slobodi od vezanosti i poistovjećivanju s nepostojanim stanjima

Kršćanski misticizam opisuje slobodu kao usklađenost s nečijom najdubljom prirodom stvorenom na božansku sliku

Autohtone tradicije često naglašavaju slobodu kao ispravan odnos sa svim aspektima postojanja. Sekularni humanistički pristupi slobodu uokviruju kao potpuno prihvaćanje ljudskog potencijala bez nadnaravnih referenci

Ove različite perspektive dijele priznanje da psihološka sloboda ne uključuje neograničeni izbor, već usklađivanje s dubljim vrijednostima i autentičnom prirodom.

 

Zaključak: Sloboda kao pravo rođenja i praksa

Izjava “Ja sam slobodan” ne predstavlja samo kognitivnu tvrdnju, već i utjelovljenu obnovu naše temeljne ljudske sposobnosti izbora, kreativnosti i autentičnog odgovora. Ta sloboda ne postoji usprkos životnim ograničenjima, već unutar njih – ne kao bijeg od stvarnosti, već kao potpuna uključenost u nju.

Razvijanje ovog proživljenog osjećaja slobode zahtijeva strpljenje, praksu i često terapeutsku podršku, osobito kada su rana iskustva ugrozila neurološke i psihološke temelje slobode djelovanja. Međutim, za razliku od mnogih terapeutskih ciljeva, sloboda ne predstavlja postignuće koje treba dosegnuti, već pravo rođenjem koje treba povratiti – inherentnu sposobnost koja čeka da bude zapamćena i utjelovljena.

Dok kultiviramo ovu bitnu kvalitetu, obično otkrivamo da se sloboda ne manifestira kao neovisnost od svih ograničenja, već kao sposobnost da izaberemo svoj odgovor na ono što život predstavlja. U tom odabiru leži naše izrazito ljudsko dostojanstvo i mogućnost stvaranja smislenih života čak i u okolnostima koje ne bismo odabrali.

Putovanje prema utjelovljenoj slobodi tako postaje i osobno iscjeljenje i duboka potvrda onoga što nas čini ljudima – naše sposobnosti da postanemo autori svojih života, a ne samo likovi u pričama koje su napisale okolnosti, povijest ili očekivanja drugih. U ovom autorstvu otkrivamo ne samo psihološko zdravlje, već i mogućnost istinskog doprinosa svijetu kroz jedinstvenost našeg odabranog odgovora na životni poziv.

Zašto djeca ne bi trebala gledati Disneyeve crtiće part 3

Ključne riječi: slobodan sam, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija, psihoterapija, terapija, Psihoterapeut Zagreb, Terapija anksioznosti Zagreb, Terapija depresije Zagreb, Somatic experiencing terapija Zagreb, Najbolji psihoterapeut Zagreb, Psihoterapija Zagreb, terapija zagreb dubrava, psihoterapeut zagreb dubrava, Napadaji panike terapija, NARM terapija Zagreb, Somatska terapija za traumu Zagreb, Pristupačna psihoterapija Zagreb, Somatska terapija online, Gestalt psihoterapeut Zagreb

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor