Depresija kao simptom duboko potisnutih emocija
Depresija je stanje koje često dolazi kao posljedica dugotrajne, potisnute tuge. Tuga, kao emocija, ima svoju prirodnu funkciju u procesu emocionalnog oporavka. Kada doživimo gubitak, razočaranje ili duboku povrijeđenost, tuga nam omogućuje da se povežemo s onim što smo izgubili, da razmislimo o svojim osjećajima i na kraju, da se oslobodimo emocionalnog tereta. Međutim, kada tugu ne obradimo i ne dopustimo joj da se prirodno razvije, ona se može duboko ukorijeniti u nama i pretvoriti u depresiju.
Potiskivanje tuge često je obrambeni mehanizam. Ljudi nauče potiskivati svoje osjećaje iz različitih razloga — možda zbog straha od ranjivosti, naučenih društvenih normi ili zato što vjeruju da je izražavanje tuge znak slabosti. Kada si ne dopuštamo tugovati, sprječavamo prirodni proces emocionalnog ozdravljenja. Tuga ne nestaje, već se gomila, postaje sve teža i na kraju se može pretvoriti u osjećaj beznađa i praznine – karakteristične simptome depresije.
Zanimljivo je primijetiti da tuga, kada je potisnuta, može imati zaštitni sloj u obliku ljutnje. Ljutnja je često emocija koja nam omogućuje da osjećamo kontrolu u situacijama u kojima se osjećamo bespomoćno. Umjesto suočavanja s ranjivošću i boli koju tuga nosi sa sobom, ljutnja može postati način obrane od te boli. Međutim, ta ljutnja nije uvijek svjesna i često je usmjerena prema sebi ili vanjskom svijetu, na način koji dodatno pojačava osjećaj izoliranosti i bezvrijednosti.
Kada je tuga maskirana ljutnjom, osoba može postati zatvorena za komunikaciju sa sobom i drugima. Ljutnja prikriva pravu prirodu problema – duboko ukorijenjenu tugu koja vapi za priznanjem i izražavanjem. Ta unutarnja borba, između potisnute tuge i izražene ljutnje, može biti iznimno iscrpljujuća, što dovodi do još dubljih osjećaja bespomoćnosti i depresije.
Oslobađanje od depresije može započeti tek kada se postojanje tuge prepozna i prihvati. Potrebna je hrabrost da se suočimo s najdubljim osjećajima, da ih prepoznamo i izrazimo, bilo kroz razgovor, pisanje ili neki drugi oblik kreativnog izražavanja. U tom procesu važno je dopustiti sebi da osjetimo tugu, da je doživimo i na kraju je otpustimo.
Ljutnja, ako je prisutna, može biti putokaz za potisnutu tugu. Umjesto da to osuđujemo ili potiskujemo, možemo se zapitati: što je to što nas zapravo boli? Što je to što smo izgubili, a nismo si dopustili osjetiti? Kada prepoznamo izvor svoje tuge, možemo se početi oslobađati tereta depresije. Ljutnja tada može postati manje intenzivna, jer je njezin temeljni uzrok – potisnuta tuga – prepoznat i prihvaćen.
Proces izlječenja od depresije nije lak, ali počinje shvaćanjem da depresija nije samo stanje beznađa, već često ima dublji emocionalni korijen u neizraženoj tuzi. Suočavanje s vlastitim emocijama, koliko god bolne bile, može biti prvi korak prema ponovnom osjećaju radosti života i unutarnjeg mira. Tuga nas podsjeća na gubitke, ali nam također daje priliku da rastemo i transformiramo se kroz proces tugovanja. Prepoznavanjem i prihvaćanjem tuge započinjemo put do istinskog izlječenja.
*Ključne riječi: Depresija kao simptom duboko potisnutih emocija, depresija, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
