Zašto volimo ono što nije dobro za nas?
Ljudske želje složene su i zagonetne sile koje pokreću naše postupke i odluke. Iako često težimo da postignemo ono što je korisno i zdravo za nas, postoji jednako jaka težnja prema zabranjenom ili štetnom. Ovaj paradoksalan aspekt ljudske prirode postavlja nekoliko intrigantnih pitanja: Zašto često želimo stvari koje su ili zabranjene ili nisu dobre za nas? Koji su temeljni psihološki mehanizmi uključeni u te želje?
Privlačnost zabranjenih predmeta ili radnji može se pripisati raznim psihološkim čimbenicima. Jedan takav čimbenik je teorija psihološke reaktancije, koja tvrdi da kada pojedinci smatraju da im je sloboda izbora ograničena ili ugrožena, često osjećaju povećanu želju za ograničenom opcijom. Ovo objašnjava zašto nas mogu privlačiti stvari koje su zabranjene – sam čin zabrane izaziva reakciju koja pojačava našu želju.
Osim toga, zabranjeno često nosi auru uzbuđenja i misterije. Potiče našu znatiželju, a ta nas prirodna radoznalost tjera da istražujemo nepoznato. Kad je nešto zabranjeno, postaje još intrigantnije, a želja za zadovoljenjem znatiželje može postati neodoljiva.
Štoviše, društvene norme i očekivanja igraju ključnu ulogu u našoj privlačnosti prema zabranjenom. Buntovnički aspekt ljudske prirode ponekad nas tjera da poželimo prkositi tim normama i pomicati granice, čak i ako to znači prepuštanje onome što se smatra neprihvatljivim. Potraga za zabranjenim može se promatrati kao oblik pobune protiv uspostavljenog autoriteta.
Želja za stvarima koje nisu dobre za nas, bilo u obliku nezdrave hrane, sredstava ovisnosti ili otrovnih odnosa, manifestacija je našeg složenog odnosa s užitkom i boli. Potraga za užitkom urođena je ljudska osobina, a često kratkotrajno zadovoljstvo može zasjeniti dugoročne posljedice. Ovdje dolazi do izražaja naša želja za štetnim.
Trenutno zadovoljstvo moćna je sila u ljudskom ponašanju. Kada želimo nešto što pruža trenutno zadovoljstvo, čak i ako je to u konačnici štetno za našu dobrobit, može biti izazov oduprijeti se. Privlačnost štetnog često je povezana s našom željom za brzim rješenjima i oslobađanjem od nelagode.
Osim toga, naši su mozgovi podešeni tako da pozitivno reagiraju na poticajne podražaje, poput tvari koje potiču oslobađanje dopamina. Ovaj neurološki odgovor može stvoriti ciklus ovisnosti, gdje zadovoljstvo proizašlo iz štetnog objekta ili radnje nadmašuje racionalno razumijevanje njegovih posljedica.
Uloga poricanja i kognitivne disonance također igra značajnu ulogu u našoj privlačnosti prema štetnom. Možemo racionalizirati svoje izbore, uvjeravajući se da ne uzrokujemo štetu ili da je šteta vrijedna kratkoročne dobiti. Ova kognitivna disonanca omogućuje nam da nastavimo slijediti ono što želimo, čak i kada znamo da to nije u našem najboljem interesu.
Naše želje za zabranjenim i štetnim odraz su zamršenosti ljudske psihologije. Te su želje često potaknute kombinacijom psiholoških, socioloških i neuroloških čimbenika. Razumijevanje zašto želimo stvari koje nisu dobre za nas može rasvijetliti ljudsko stanje i pomoći nam da donosimo informiranije odluke. Dok se krećemo složenom mrežom naših želja, bitno je prepoznati snagu tih impulsa i vježbati samosvijest i samokontrolu kako bismo donosili odluke koje su u skladu s našim dugoročnim blagostanjem.
*Ključne riječi: Zašto volimo ono što nije dobro za nas?, gestalt psihoterapija, somatic experiencing terapija, psihoterapija zagreb
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
