Zašto je dobro vjerovati u nešto

 

Vjerovati. U doba koje karakterizira neviđeni pristup informacijama, znanstveni napredak i široko rasprostranjeno preispitivanje tradicionalnih institucija, samo se vjerovanje ponekad čini čudnim ili zastarjelim. Skepticizam i kritičko razmišljanje s pravom su cijenjeni, ali iz psihoterapijske perspektive – osobito kroz Gestalt i somatsko iskustvo – sposobnost vjerovanja u nešto ostaje fundamentalno važna za psihološko zdravlje, otpornost i stvaranje značenja. Ovaj esej istražuje zašto njegovanje uvjerenja služi našem blagostanju i kako možemo razviti tu sposobnost kada je ona smanjena.

Psihološka funkcija vjerovanja

Sustavi vjerovanja – bilo da su vjerski, filozofski, politički ili osobni – služe nekoliko bitnih psiholoških funkcija koje pridonose mentalnom zdravlju i dobrobiti:

Koherencija i stvaranje značenja

Ljudi su inherentno bića koja stvaraju značenje. Nastojimo razumjeti svoja iskustva i smjestiti ih unutar koherentnih narativa koji objašnjavaju zašto se stvari događaju i što one znače. Sustavi vjerovanja pružaju okvire koji pomažu organizirati inače kaotičan tok iskustva u smislene obrasce.

U gestalt terapiji razumijemo da je sama percepcija aktivan proces organiziranja osjetilnih podataka u smislene cjeline. Bez nekih organizacijskih načela – nekih uvjerenja o tome kako svijet funkcionira i što je važno – bili bismo preplavljeni sirovim podacima iz iskustva. Naša uvjerenja funkcioniraju kao gestalt principi koji određuju što postaje figura (smisleno), a što ostaje temelj (pozadina) u našem perceptivnom polju.

Kad ljudima nedostaju smisleni sustavi vjerovanja, često osjećaju dezorijentiranost i prazninu. Životni događaji izgledaju slučajni i besmisleni. Ovaj egzistencijalni vakuum može pridonijeti depresiji, tjeskobi i ranjivosti na ideološki ekstremizam koji obećava jednostavnu sigurnost.

Regulacija živčanog sustava

Iz perspektive somatskog iskustva, uvjerenje pruža bitnu potporu regulaciji živčanog sustava. Ljudski živčani sustav evoluirao je u okruženjima u kojima je predvidljivost poboljšala preživljavanje. Kada vjerujemo da određene radnje dovode do određenih ishoda ili da temeljni obrasci upravljaju naizgled nasumičnim događajima, naši sustavi mogu smanjiti oprez i učinkovitije rasporediti resurse.

Razmotrite što se fiziološki događa kada se suočimo s neizvjesnošću o osnovnoj sigurnosti. Simpatički živčani sustav se aktivira, hormoni stresa rastu, a tijelo se priprema za prijetnju. Ako ovo stanje potraje bez razrješenja, ono uzrokuje trošenje fizičkih sustava i iscrpljuje emocionalne resurse.

Uvjerenje da svijet funkcionira u skladu s razumljivim principima – čak i kada ti principi uključuju slučajnost i promjenu – osigurava živčanom sustavu bitnu predvidljivost. To omogućuje cikluse aktivacije i smirivanja umjesto kronične disregulacije.

Identitet i pripadnost

Uvjerenja također pružaju sidra za formiranje identiteta i društvene pripadnosti. Oni odgovaraju ne samo na pitanja o tome kako svijet funkcionira, već i o tome tko smo i gdje pripadamo u društvenom tkivu. Kroz zajednička uvjerenja povezujemo se sa zajednicama koje pružaju podršku, potvrdu i kolektivnu mudrost.

U Gestalt terminima, zdrav razvoj uključuje i diferencijaciju (uspostavljanje jasnog osjećaja sebe) i integraciju (smisleno povezivanje s drugima). Sustavi vjerovanja podržavaju oba procesa pružajući okvire za razumijevanje osobnih vrijednosti i povezivanje s drugima koji dijele slična usmjerenja.

Vrste blagotvornog vjerovanja

Dok se bilo koji sustav vjerovanja može iskriviti u rigidnost ili ekstremizam, čini se da nekoliko kategorija uvjerenja posebno podupire psihološko zdravlje:

Vjera u smisao i svrhu

Možda je najosnovnije blagotvorno uvjerenje da život ima smisla – da su naša iskustva i postupci važni u nekom širem kontekstu. Ovo ne mora uključivati ​​tradicionalne religijske koncepte; može se usredotočiti na doprinos ljudskom znanju, stvaranju umjetnosti, odgoju djece, unapređenju socijalne pravde ili bezbrojnim drugim izvorima svrhe.

Ono što je psihološki važno je osjećaj da nečiji život nije samo slučajan ili uzaludan, već je povezan s nečim većim od neposrednog osobnog interesa. Istraživanja dosljedno pokazuju da ljudi koji iskazuju osjećaj svrhe pokazuju veću otpornost

Nastavak iz prethodnog odjeljka

Vjera u smisao i svrhu (nastavak)

Ono što je psihološki važno je osjećaj da nečiji život nije samo slučajan ili uzaludan, već je povezan s nečim većim od neposrednog osobnog interesa. Istraživanja dosljedno pokazuju da ljudi koji iskazuju osjećaj svrhe pokazuju veću otpornost u suočavanju s izazovima, brže se oporavljaju od bolesti i prijavljuju višu razinu zadovoljstva životom.

Vjera u djelovanje i rast

Uvjerenje da imamo neku sposobnost utjecati na svoje okolnosti i razvijati svoje sposobnosti – čak i unutar ograničenja – pruža ključnu psihološku podršku. To ne zahtijeva poricanje stvarnih ograničenja, već potvrđivanje da unutar njih postoji smisleni izbor.

U terapijskim kontekstima opažamo da se klijenti koji vjeruju da mogu rasti i mijenjati aktivnije uključuju u terapijski proces i pokazuju veća poboljšanja od onih koji su uvjereni u svoju nemoć. Vjera u mogućnost otvara vrata koja determinističko razmišljanje čvrsto drži zatvorena.

Vjera u povezanost i pripadnost

Uvjerenje da je značajna povezanost s drugima moguća i vrijedna podržava psihološko zdravlje u više domena. Motivira prosocijalno ponašanje, potiče ranjivost i pruža emocionalne resurse tijekom poteškoća.

Od teorije privrženosti do suvremene neuroznanosti, istraživanja potvrđuju da su ljudi osposobljeni za povezivanje. Uvjerenja koja potvrđuju našu međuovisnost i vrijednost zajednice usklađena su s našim neurobiološkim potrebama i podržavaju optimalno funkcioniranje.

Vjera u transcendentne vrijednosti

Držanje određenih vrijednosti kao onih koje nadilaze neposredni vlastiti interes – bilo da se radi o pravdi, istini, ljepoti, suosjećanju ili drugim načelima – pruža orijentaciju za donošenje odluka i smisao čak i u teškim okolnostima. Kada vjerujemo da neke vrijednosti postoje izvan osobnih preferencija ili kulturnih konvencija, stječemo stabilnost u promjenjivim uvjetima.

Kad vjerovanje postane problematično

Dok vjerovanje podupire dobrobit na mnoge načine, određeni obrasci vjerovanja mogu postati štetni:

Čvrsta sigurnost nasuprot živom vjerovanju

Kada se uvjerenja učvrste u krutu sigurnost koja odbacuje nove informacije ili različite perspektive, gube svoje kvalitete koje poboljšavaju život. Zdravo uvjerenje zadržava određenu otvorenost – ne neselektivni relativizam, već skromno priznanje da je naše razumijevanje uvijek djelomično i da se razvija.

U Gestalt terminima, zdravo uvjerenje održava kontakt sa sadašnjom stvarnošću umjesto da se drži fiksnih ideja koje više ne služe rastu. Uključuje kontinuirani dijalog između uspostavljenog razumijevanja i novog iskustva, dopuštajući ono što je Fritz Perls nazvao “kreativnom prilagodbom” promjenjivim okolnostima.

Vanjski autoritet nasuprot utjelovljenog znanja

Uvjerenja usvojena isključivo od vanjskog autoriteta bez integracije u osobno iskustvo često funkcioniraju kao ono što Gestalt terapija naziva “introjekti” – neprobavljeni komadi tuđih svjetonazora koje smo progutali cijele. Ova neasimilirana uvjerenja mogu stvoriti unutarnji sukob s našim izravnim iskustvom i intuitivnim znanjem.

Korisno uvjerenje se razvija kroz proces testiranja, ispitivanja i na kraju utjelovljenja principa koji se pokazuju pouzdanima u proživljenom iskustvu. To ne znači odbacivanje tradicije ili kolektivne mudrosti, već aktivno bavljenje njome, a ne pasivno.

Njegovanje blagotvornog uvjerenja: tri prakse

Za one koji se nađu sa smanjenom sposobnošću vjerovanja – možda zbog razočaranja, traume ili izloženosti manipulativnim sustavima vjerovanja – sljedeće prakse mogu pomoći u njegovanju zdrave sposobnosti vjerovanja:

 

Vježba 1: Pojašnjenje vrijednosti kroz somatsku svjesnost

Ova vježba pomaže identificirati i utjeloviti temeljne vrijednosti koje mogu poslužiti kao temelj za smisleno vjerovanje.

1. Pronađite udoban položaj u kojem vas nitko neće ometati 15-20 Imajte dnevnik u blizini.
2. Zatvorite oči i nekoliko puta duboko udahnite, dopuštajući svojoj svijesti da se smjesti u vaše tijelo.
3. Kada se osjećate usredotočeni, prisjetite se trenutka iz svog života kada ste se osjećali duboko usklađeni, svrhoviti ili “u pravu”. Ovo bi moglo biti vrijeme značajne povezanosti, kreativnog izražavanja, služenja drugima ili tihe kontemplacije.
4. Kako ovo sjećanje postaje živo, primijetite što se događa u vašim Gdje osjećate osjećaje? Koje kvalitete imaju ovi osjećaji – toplina, širenje, vibracija, postojanost?
5. Ostanite s tim osjećajima, udišite u njih i dopustite im da se u potpunosti razviju u vama
6. Nježno upitajte: “Koja je vrijednost ili kvaliteta bila prisutna u ovom iskustvu koja ga je učinila značajnim?” Dopustite riječima da proizlaze prirodno iz tjelesnog osjetila umjesto analitičkog
7. Kada se pojavi riječ ili fraza (možda “povezanost”, “kreativnost”, “istina”, “suosjećanje”), provjerite je u odnosu na svoje tijelo. Hvata li ova riječ ono što je bilo dragocjeno u tom iskustvu? Ako ne, ostanite sa senzacijom dok se ne pojavi prikladnija riječ.
8. Nakon što ste identificirali rezonantnu vrijednost, istražite kako bi ona mogla poslužiti kao temelj za smisleno U svom dnevniku dovršite ove rečenice:

Kad živim od ove vrijednosti, vjerujem da…

Ova vrijednost sugerira da je svijet… Živjeti prema ovoj vrijednosti povezuje me s…

Ponovite ovu vježbu s različitim smislenim sjećanjima kako biste identificirali 3-5 temeljnih vrijednosti koje bi mogle usidriti osobni sustav vjerovanja.

 

Vježba 2: Eksperiment vjerovanja

Ova praksa pomaže testirati potencijalna uvjerenja putem izravnog iskustva, a ne apstraktnog razmišljanja.

1. Odaberite potencijalno uvjerenje koje vam se sviđa, ali za koje mislite da bi to moglo biti “Ljudi su u osnovi dobri”, “Svemir podržava”, “Ljepota je važna” ili bilo koji prijedlog koji se čini smislenim, ali nedokazan.
2. Umjesto da se pokušavate intelektualno uvjeriti, osmislite 7-dnevni eksperiment kako biste živjeli kao da je to uvjerenje istinito. Razmotriti:

Koje bi akcije prirodno proizašle iz ovog uvjerenja? Kako bi se vaša percepcija mogla promijeniti ako biste imali ovo uvjerenje?

Kako biste mogli drugačije odgovoriti na izazove da je ovo uvjerenje sigurno?

3. Tjedan dana posvetite se životu od ovog eksperimenta Svaki dan poduzmite barem jednu radnju u skladu s vjerovanjem i zabilježite njezine učinke.
4. Vodite dnevni dnevnik:

Radnje poduzete na temelju eksperimentalnog uvjerenja Promjene u percepciji ili emocionalnom stanju

Izazovi za uvjerenje koji su se pojavili i kako ste odgovorili Neočekivani ishodi ili uvidi

5. Nakon sedam dana pregledajte svoje iskustvo. Je li život iz ovog uvjerenja poboljšao vaš osjećaj smisla, povezanosti ili učinkovitosti? Je li stvorio nesklad s vašim iskustvom? Koje modifikacije mogu učiniti vjerovanje usklađenijim sa stvarnošću koju živite?

Ovaj iskustveni pristup zaobilazi intelektualnu sumnju stavljajući naglasak na pragmatične učinke vjerovanja, a ne na njegovu objektivnu provjerljivost. Kao što je primijetio William James, neka se uvjerenja mogu samo provjeriti

kroz razliku koju čine u proživljenom iskustvu.

Vježba 3: Pronalaženje zajednice vaših uvjerenja

Ova praksa pomaže u povezivanju osobnih uvjerenja s podrškom zajednice.

1. Na temelju vrijednosti i eksperimentalnih uvjerenja koja ste identificirali, razmislite o tome kakva bi zajednica mogla podržati vaše uvjerenje u nastajanju. To ne mora biti tradicionalna vjerska kongregacija – to može biti grupa za filozofsku raspravu, uslužna organizacija, umjetnička zajednica ili bilo koje okupljanje organizirano oko zajedničkih vrijednosti.
2. Istražite potencijalne zajednice u vašem području ili pogledajte izvan očitih kategorija kako biste razmotrili različite izraze vrijednosti koje ste identificirali.
3. Prije nego što se potpuno posvetite, uključite se kao istraživač pun poštovanja: prisustvujte okupljanjima s otvorenim, znatiželjnim načinom razmišljanja

Primijetite svoj tjelesni odgovor u različitim okruženjima zajednice – gdje osjećate opuštenost, energiju, stezanje?

Promatrajte jesu li deklarirane vrijednosti zajednice u skladu sa stvarnim praksama. Razmotrite jesu li razlike u detaljima uvjerenja manje važne od zajedničkih temeljnih vrijednosti

4. Kada nađete zajednicu koja rezonira, počnite s ograničenim angažmanom prije dubljeg. Sudjelujte u specifičnim aktivnostima koje su u skladu s vašim vrijednostima, a istovremeno održavajte refleksivnu svijest.
5. Povremeno procijenite podržava li ova zajednica vaš autentični rast i utjelovljene vrijednosti umjesto nametanja konformizma.

Upamtite da u našem složenom svijetu možete pronaći različite aspekte svog sustava vjerovanja koje podržavaju različite zajednice. Ta pluralnost sama po sebi može više obogaćivati ​​nego fragmentirati kada joj se pristupi svjesno.

Paradoks vjerovanja

Možda najdublji uvid u vjerovanje dolazi kroz paradoks: najživotvornija uvjerenja često uključuju svijest o vlastitim ograničenjima. Možemo se držati uvjerenja i sa strašću i poniznošću

—posvećeni vrijednostima i perspektivama koje usmjeravaju naše živote dok ostajemo otvoreni za rast, korekciju i misterij koji nadilazi svaki konceptualni sustav.

Ovo paradoksalno stajalište odražava ono što Gestalt terapija naziva “zrelom vjerom” – niti kruti dogmatizam niti beskorijenski skepticizam, već radije angažiranu predanost koja uključuje i sigurnost i nesigurnost, uvjerenje i otvorenost. Priznaje da uvjerenja nisu samo intelektualne tvrdnje, već življene orijentacije koje oblikuju naše iskustvo same stvarnosti.

Zaključak: Sloboda kao pravo rođenja i praksa

U svijetu koji ponekad izjednačava sofisticiranost s nevezanošću, a kritičko mišljenje s cinizmom, sposobnost vjerovanja ne predstavlja nazadovanje, već psihološku zrelost. Kroz vjerovanje stvaramo koherentnost iz kaosa, pronalazimo svrhu u izazovima i povezujemo se sa zajednicama koje nas održavaju kroz neizbježne životne poteškoće.

Pitanje nije trebamo li vjerovati – neki organizacijski principi neizbježno oblikuju našu percepciju i djelovanje – već kako njegovati uvjerenja koja povećavaju, a ne umanjuju našu sposobnost za potpun, smislen život. Pristupajući vjerovanju kao utjelovljenom procesu koji se razvija, a ne kao fiksnoj intelektualnoj poziciji, pristupamo njegovom potencijalu koji daje život, a izbjegavamo njegovu potencijalnu rigidnost.

Putovanje prema blagotvornom vjerovanju uključuje i hrabrost i razbor – hrabrost da se posvetimo vrijednostima i perspektivama u svijetu koji ne nudi apsolutnu sigurnost, te razlučivanje da razlikujemo uvjerenja koja proširuju našu ljudskost i ona koja je sužavaju. Kroz ovaj izazovan, ali nagrađivan proces, otkrivamo da vjera u svom najboljem izdanju nije bijeg od stvarnosti, već potpunije bavljenje njome.

 

 

*Ključne riječi: vjerovati, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor