Suosjećanje prema sebi
Suosjećanje prema sebi ključan je aspekt iscjeljivanja traume, prema Gaboru Mateu, poznatom psihoterapeutu, piscu i stručnjaku za traume i ovisnosti. Trauma se može manifestirati na različite načine, kao što su tjeskoba, depresija, zlouporaba supstanci i drugi mentalni i fizički zdravstveni problemi. Kada doživimo traumu, naš se živčani sustav ubrzava, a naš mozak opaža čak i situacije koje nisu prijeteće kao opasne, što dovodi do kroničnog stresa i emocionalnog stresa.
Trauma često može rezultirati samooptuživanjem, sramom i krivnjom, što može dodatno pogoršati emocionalnu bol i patnju. Samoosjećanje, s druge strane, uključuje postupanje prema sebi s ljubaznošću, razumijevanjem i empatijom, a ne osuđivanjem i kritiziranjem. To uključuje priznanje da je patnja univerzalno ljudsko iskustvo i da je u redu osjećati bol i tugu. Prakticirajući samoosjećanje, možemo se osloboditi samooptuživanja i samokritičnosti, što može biti nevjerojatno ljekovito i transformativno.
Samosuosjećanje može pomoći u regulaciji našeg živčanog sustava i smanjenju kroničnog stresa, koji je uobičajeni simptom traume. Traumatska iskustva mogu promijeniti naš sustav odgovora na stres, dovesti do preosjetljivosti i kronične aktivacije simpatičkog živčanog sustava, što može biti iscrpljujuće. Samosuosjećanje može aktivirati parasimpatički živčani sustav, koji je odgovoran za odmor i opuštanje, što dovodi do osjećaja smirenosti i blagostanja. Prakticirajući samoosjećanje, možemo naučiti regulirati svoje emocije i odgovoriti na stres na prilagodljiviji i zdraviji način.
Samoosjećanje može pomoći u izgradnji otpornosti i jačanju našeg osjećaja sebe. Zbog traume se često osjećamo bespomoćno, ranjivo i nemoćno, što može imati značajan utjecaj na naše samopouzdanje i vlastitu vrijednost. Samosuosjećanje nam može pomoći da prepoznamo svoje urođene snage i sposobnosti te da njegujemo osjećaj samoprihvaćanja i ljubavi prema sebi. Učeći se prema sebi odnositi sa suosjećanjem i ljubaznošću, možemo razviti veću samosvijest, samopouzdanje i otpornost, što može biti ključno u procesu ozdravljenja.
Samosuosjećanje je bitan aspekt iscjeljivanja traume. Postupajući prema sebi s ljubaznošću, razumijevanjem i empatijom, možemo se osloboditi samooptuživanja i samokritičnosti, regulirati svoj živčani sustav i izgraditi otpornost. Samosuosjećanje nam može pomoći da zacijelimo emocionalne rane traume i krenemo prema smislenijem i ispunjenijem životu. Kao što kaže Mate, “Suosjećanje nije odnos između iscjelitelja i ranjenika. To je odnos između jednakih. Samo kada dobro poznajemo vlastitu tamu možemo biti prisutni s tamom drugih. Suosjećanje postaje stvarno kada prepoznamo našu zajedničku ljudskost .”
Uz gore navedene dobrobiti, samosuosjećanje nam također može pomoći da razvijemo veći osjećaj empatije i povezanosti s drugima. Kada prakticiramo samoosjećanje, postajemo usklađeniji s vlastitim emocionalnim iskustvima, što nam može pomoći da razumijemo i povežemo se s borbama drugih. Kako Mate objašnjava, “Suosjećanje prema sebi i prema drugima je ključ za prevladavanje emocionalne boli i traume.” Njegujući suosjećanje prema sebi, možemo razviti dublji osjećaj empatije i suosjećanja za druge, što može imati pozitivan utjecaj na naše odnose i našu sposobnost da promijenimo svijet.
Samosuosjećanje nam također može pomoći da se oslobodimo destruktivnih obrazaca ponašanja koji mogu biti posljedica traume. Na primjer, mnogi ljudi koji su doživjeli traumu mogu se okrenuti zlouporabi supstanci, samoozljeđivanju ili drugim nezdravim mehanizmima suočavanja kao načinu da umrtve svoju emocionalnu bol. Suosjećanje prema sebi može nam pomoći da prepoznamo te obrasce i počnemo ih se oslobađati, njegovanjem zdravijih strategija suočavanja i učenjem da se prema sebi odnosimo s ljubaznošću i suosjećanjem, a ne osuđivanjem i kritiziranjem.
Važno je napomenuti da prakticiranje samoosjećanja nije uvijek jednostavno, osobito za one koji su doživjeli značajnu traumu. Možda će biti potrebno puno strpljenja, samorefleksije i podrške drugih. Međutim, ako se posvetimo suosjećanju prema sebi i uključimo ga u svoj svakodnevni život, možemo početi doživljavati transformativnu snagu ove prakse. Kao što Mate kaže: “Samosuosjećanje temelj je istinskog iscjeljivanja. Tek kada istinski možemo prihvatiti sebe i voljeti se bezuvjetno, možemo početi liječiti rane od traume i krenuti naprijed s većom otpornošću, suosjećanjem i svrhom.”
*Ključne riječi: samosuosjećanje, Suosjećanje prema sebi, ljubav prema sebi, self love, self mothering, psihoterapija, psihoterapeut zagreb
*Foto: ThreeAmigos
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
