Regulacija živčanog sustava je ključ životnog zadovoljstva

 

Regulacija živčanog sustava je suštinska vještina koja omogućava našem tijelu i umu da se vrate u ravnotežu nakon što smo doživjeli stres ili traumu. Bez ove sposobnosti, naše tijelo može ostati “zarobljeno” u stanju uzbuđenja, anksioznosti ili čak obamrlosti. Ova stanja nastaju jer naš živčani sustav, kao prirodni odgovor na prijetnju, aktivira autonomni živčani sustav – konkretno simpatički sustav (borba ili bijeg) ili parasimpatički sustav (zamrzavanje). To je prirodna reakcija, ali problem nastaje kada ostanemo “zaglavljeni” u tim stanjima i ne možemo se vratiti u normalu.

 

Trauma, bilo da je riječ o jednoj velikoj traumi (poput nesreće) ili o akumulaciji manjih stresnih događaja, može promijeniti način na koji naš živčani sustav funkcionira. Na fiziološkoj razini, trauma može narušiti prirodni tok regulacije. Kad smo suočeni s traumom, naš sustav može postati preosjetljiv i stalno “na oprezu”, što nas čini sklonima preplavljujućim emocionalnim reakcijama ili pak osjećaju da smo emocionalno odsječeni. Ova disregulacija ne nestaje sama od sebe, već se može produbiti kroz vrijeme, čime narušava našu sposobnost da živimo ispunjen i smiren život.

 

Važnost regulacije je u tome što nam omogućava da se snađemo s izazovima života na zdrav način. Kada smo regulirani, imamo osjećaj kontrole nad sobom i svojim reakcijama, što dovodi do toga da život ne doživljavamo kao stalnu borbu. Umjesto toga, osjećamo se sposobni da podnesemo stres i krenemo naprijed, znajući da imamo alate za povratak u stanje smirenosti.

 

Što regulacija znači u praksi?

• Prepoznavanje vlastitih senzacija: Ključni aspekt regulacije je svijest o tome što se događa u našem tijelu. Kada smo uznemireni, naše tijelo šalje signale, poput ubrzanog disanja, stegnutosti u prsima ili trzaja u mišićima. Prepoznavanjem ovih signala, postajemo svjesniji kada nam je potreban predah ili praksa regulacije. Na primjer, osoba može osjetiti kako joj srce ubrzano lupa tijekom stresne situacije, što je znak da njen simpatički sustav preuzima kontrolu. Kroz praksu, može naučiti kako koristiti disanje ili nježne pokrete tijela kako bi se vratila u stanje smirenosti.

 

• Korak po korak izlazak iz zamrznutosti: Neki ljudi, zbog traume, razviju strategiju “zamrzavanja” – osjećaj emocionalne obamrlosti ili nemogućnosti reagiranja na stres. U takvim slučajevima, regulacija može značiti postepeno vraćanje osjećaja u tijelo. Na primjer, osoba koja je doživjela ozbiljnu traumu može osjetiti kako se tijekom svakodnevnih interakcija povlači u sebe i osjeća kao da gubi vezu s vlastitim emocijama. Naučivši kako prepoznati te trenutke, može kroz svjesno disanje, dodir ili fokusiranje na određeni dio tijela početi vraćati osjećaj prisutnosti i povezanosti s realnošću.

 

• Davanje prostora emocionalnim reakcijama: Regulacija ne znači potiskivanje emocija, već stvaranje prostora da ih osjetimo na siguran način. Ako se, primjerice, osoba nađe u situaciji koja izaziva snažan osjećaj ljutnje ili tuge, umjesto da impulsivno reagira ili potpuno blokira osjećaj, ona može naučiti ostati sa svojom emocijom dovoljno dugo da je osvijesti, prodiše i propusti kroz tijelo bez drame ili eskalacije. To znači da ljutnja više neće postati eksplozivna, a tuga neće dovesti do povlačenja iz odnosa – već će se naći zdrava ravnoteža.

 

Primjeri iz svakodnevnog života

• Učinkovit odgovor na stresne situacije na poslu: Zamislite osobu koja redovito doživljava stres na poslu zbog visokih zahtjeva ili sukoba s kolegama. Prije nego što je razvila sposobnost regulacije, stres bi je preplavio i doveo do kroničnog osjećaja tjeskobe, iscrpljenosti ili čak emocionalnih ispada. Kroz regulaciju, ova osoba može naučiti kako ostati mirna u trenucima stresa, prepoznati trenutke kada joj je potrebno povući se i predahnuti, te se vratiti s većom jasnoćom i fokusom. To ne samo da poboljšava njezinu radnu učinkovitost, već smanjuje dugoročne negativne posljedice na zdravlje, poput nesanice ili problema s probavom.

 

• Bolja komunikacija u osobnim odnosima: Osoba koja se nalazi u stanju disregulacije često prebrzo reagira na emocionalne podražaje u vezama. Na primjer, nakon svađe s partnerom, mogla bi se povući i ne komunicirati, ili pak upasti u spiralu krivnje i srama, što dodatno otežava rješavanje problema. Kada nauči regulirati svoj živčani sustav, moći će prepoznati fizičke znakove preplavljujuće emocije (poput stegnutog grla ili ubrzanog disanja) i koristiti tehnike disanja, pokreta ili prizemljenja kako bi umirila svoj sustav. To će joj omogućiti da ostane prisutna u razgovoru s partnerom, razjasni nesporazume i osjeti veću sigurnost i povezanost.

 

• Prevladavanje socijalne anksioznosti: Mnogi ljudi s iskustvom traume osjećaju se nelagodno u socijalnim situacijama, jer njihov živčani sustav pretjerano reagira na nepoznate podražaje. Kroz vježbe regulacije, osoba može naučiti kako se “prizemljiti” kada osjeti nalet anksioznosti u društvu, fokusirajući se na senzacije u tijelu, usmjeravajući pažnju na svoje disanje ili na to kako noge dodiruju tlo. S vremenom će osjetiti veći mir u socijalnim situacijama i ponovno steći povjerenje u vlastitu sposobnost nošenja sa stresnim podražajima.

 

 

Regulacija je proces koji se uči kroz praksu i omogućava nam da živimo život s većim osjećajem sigurnosti, stabilnosti i povezanosti s vlastitim tijelom i emocijama. Dugoročno, ovaj proces dovodi do značajnog poboljšanja kvalitete života na fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj razini.

 

 

*Ključne riječi: Regulacija živčanog sustava, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor