Rad sa dodirom u Somatic Experiencingu: Klinički Pristup i Praktična Primjena
Rad sa dodirom u Somatic Experiencingu. Dodir predstavlja jedan od najmoćnijih alata za pristupanje najdubljim stanjima šoka pohranjenima u tijelu. Ova terapijska tehnika omogućava nam direktan pristup tkivnim uvjetima i fizičkim obrascima povezanima s traumatskim iskustvima na način koji verbalne intervencije često ne mogu dosegnuti. Kroz pažljivo primjenjeni dodir možemo pokrenuti duboku reorganizaciju živčanog sustava i pomoći klijentima da pristupi vlastitim kapacitetima za iscjeljenje.
Temeljna pretpostavka ovog rada jest da traumatski šok ostavlja trajne tragove u tjelesnim tkivima, a dodir je često najispravniji način pristupanja ovim dubokim slojevima traumatskog materijala. U modelu somatskog doživljavanja dijafragmatski sustav razumijeva se kao kontejner afekta, što znači da rad sa dijafragmama omogućava pristup i regulaciju emocionalnih sadržaja na vrlo direktan način.
Anatomski Pristup: Od Periferije prema Centru
Rad sa dodirom u somatskom doživljavanju slijedi jasnu anatomsku hijerarhiju koja poštuje prirodnu organizaciju živčanog sustava. Uvijek započinjemo rad na periferiji tijela i postupno se premještamo prema centru, što omogućava organizam da se pripremi za dublji rad bez preopterećenja.
Prvi korak uključuje rad sa zglobovima koji predstavljaju najsigurniju početnu točku kontakta. Zglobovi nam pružaju važne informacije o općem stanju živčanog sustava i omogućavaju uspostavljanje povjerenja prije prelaska na osjetljivije anatomske regije. Ovaj početni kontakt pomaže klijentu da se privikne na dodir i terapeut dobiva početnu procjenu o tome kako organizam reagira na fizički kontakt.
Drugi korak usmjerava se na dijafragme koje u somatskom doživljavanju imaju posebno značenje jer funkcioniraju kao kontejneri različitih emocionalnih sadržaja. Respiratorna dijafragma povezana je s anksioznošću i strahom, kričnosta dijafragma s izrazom i komunikacijom, abdominalna dijafragma s osobnom moći i granicama, a pelvična dijafragma sa seksualnosću i kreativnošću. Rad s dijafragmama omogućava postupno otpuštanje zadržanih napetosti i obradu emocionalnih sadržaja koji su se nakupili u ovim područjima.
Treći i najdublji korak uključuje rad s viscerama, odnosno abdominalnih organima. Ovdje se nalazi najdubolji i najintenzivniji traumatski materijal, a rad na ovoj razini predstavlja najsnažniju formu somatskog rada. Viscere drže memorije najranijih traumatskih iskustava i omogućavaju pristup preverbalnim traumatskim sadržajima koji su često nedostupni kroz govorne terapije.
Rad sa dodirom u Somatic Experiencingu – Praktični Principi Rada
Tijekom rada s dodirom ključno je održavati kontinuiran kontakt s tijelom klijenta. Kada premještamo ruke na novo mjesto, ne smijemo potpuno prekinuti fizički kontakt jer to može narušiti osjećaj sigurnosti i kontinuitete koji smo uspjeli uspostaviti. Naše ruke djeluju kao nježna organizacijska sila koja pomaže klijentovom organizmu da poveća svoju koherentnost i poboljša sposobnost za samoregulaciju.
Posebnu pozornost moramo posvetiti poštovanju klijentovih granica i izbjegavanju područja koja su označena kao “nedodirljiva”. Ovo poštovanje granica nije samo etička obveza već i terapijska nužnost jer kršenje granica može dovesti do retraumatizacije i potpuno poremetiti terapijski proces.
Protokol Sesije Rada s Tijelom
Sesija rada s tijelom u somatskom iskustvu slijedi jasnu strukturu koja osigurava sigurnost i maksimalnu terapijsku korist. Sesija uvijek počinje u sjedećem položaju gdje razrađujemo temu i pripremamo klijenta za tjelesni rad. Ova priprema uključuje razgovor o dosadašnjem radu, identifikaciju glavnih tema i simptoma, te objašnjavanje zašto bi rad s tijelom mogao biti koristan u ovom trenutku.
Prije prelaska na stol važno je uspostaviti jasnu orijentaciju u prostoru i vremenu, što pomaže klijentu da ostane uzemljen i prisutan tijekom rada. Istraživanje resursa i njihov učinak na tijelo također je ključno jer nam to daje referentne točke sigurnosti na koje se možemo vratiti ako rad postane previše intenzivan.
Prijelaz na stol predstavlja važan trenutak u sesiji koji zahtijeva posebnu pozornost. Terapeut mora donijeti odluku o svojoj poziciji oko stola, eliminirati moguće trigere iz okoline poput jakih svjetala ili zvukova, te osigurati da klijent ima sve što mu treba za udobnost i sigurnost. Omogućavanje klijentu da “pristiže” u svoje tijelo na stolu također je važno jer mnogi klijenti trebaju vrijeme da se prilagode novom položaju.
Početak fizičkog rada uvijek uključuje uspostavljanje containmenta kroz dodir manje osjetljivih područja poput deltoidnih mišića, ramena ili gležnjeva. Ovaj početni containment pomaže živčanom sustavu da se regulira i pripremi za dublji rad. Tijekom ovog procesa važno je kontinuirano informirati klijenta o tome što radimo i zašto to radimo.
Rad sa dodirom u Somatic Experiencingu – Praćenje Tri vrste doživljaja
Tijekom rada s tijelom kontinuirano pratimo tri različite vrste doživljaja u klijentovom tijelu. Pozitivni pol predstavlja mjesta gdje se tijelo osjeća dobro ili gdje klijent može pristupiti osjećaju sigurnosti kroz razmišljanje o resursu. Negativni pol uključuje mjesta aktivacije, nelagode ili čak bola. Neutralni pol predstavlja područja bez specifične aktivacije gdje tijelo jednostavno “jest” bez posebnih senzacija.
Ovo praćenje tri doživljaja omogućava nam da navigiramo između različitih stanja živčanog sustava i pomaže klijentu da razvije veću toleranciju za različite intenzitete doživljaja. Cilj nije izbjegavati negativni pol već postupno povećavati klijentovu sposobnost da bude prisutan s različitim oblicima aktivacije bez preopterećenja.
Tijekom rada kontinuirano istraživamo različite pozicije ruku i anatomska područja, uvijek poštujući hijerarhiju od periferije prema centru. Važno je ostati u stalnoj komunikaciji s klijentom i pratiti znakove njegova živčanog sustava koji nam govore o tome kako organizam reagira na naš rad.
SIBAM Elementi u Radu
SIBAM model predstavlja okvir za razumijevanje različitih dimenzija iskustva tijekom terapijskog rada. Sensation odnosi se na tjelesne osjećaje, Image na slike ili vizualne doživljaje, Behavior na ponašanja ili impulse za pokretom, Affect na emocionalne sadržaje, a Meaning na kognitivne interpretacije i značenja.
Tijekom rada s tijelom posebnu pozornost posvećujemo sensor i behavior dimenzijama jer su one najdostupnije kroz tjelesni kontakt. Image dimenzija može biti vrlo snažna kada klijenti počnu doživljavati spontane slike povezane s traumatskim memorijama. Affect često se pojavljuje kao valovi emocija koji prolaze kroz tijelo kada se određeni traumatski sadržaji aktiviraju. Meaning dimenzija postaje relevantna tijekom integracije kada klijent počinje razumijevati veze između tjelesnih senzacija i svojih životnih iskustava.
Rad sa dodirom u Somatic Experiencingu – Prepoznavanje Discharge Procesa
Jedan od najvažnijih aspekata rada jest prepoznavanje i praćenje prirodnih discharge procesa koji se aktiviraju kada organizam počinje otpuštati zarobljenu traumatsku energiju. Discharge se može manifestirati kroz različite oblike spontanog pokreta, promjene u disanju, drhtanje, znojenje ili druge vegetativne promjene.
Važno je razlikovati produktivni discharge koji vodi prema regulaciji od neproduktivnog discharge koji može dovesti do preopterećenja. Produktivni discharge obično je praćen postupnim smirivanjem živčanog sustava i povećanjem osjećaja koherentnosti u tijelu. Neproduktivni discharge može dovesti do hiper-aktivacije ili čak retraumatizacije ako se ne upravlja pažljivo.
Upravljanje Aktivacijom
Tijekom rada kontinuirano pratimo znakove aktivacije živčanog sustava i prilagođavamo naš pristup prema klijentovim trenutnim potrebama. Crvena zona označava stanje hiper-aktivacije gdje je klijent preopterećen i potrebno je usporavati rad ili se čak vratiti na resurse. Plava zona označava stanje hipoaktivacije ili “zamrzavanja” gdje trebamo nježno stimulirati energiju i vitalni kapacitet. Zelena zona predstavlja optimalno stanje za terapijski rad gdje klijent može biti prisutan s aktivacijom bez preopterećenja.
Upravljanje ovim različitim zonama zahtijeva kontinuiranu procjenu i fleksibilnost u pristupu. Ponekad je potrebno potpuno zaustaviti fizički rad i vratiti se na verbalne tehnike ili resursiranje. Drugim prilikama možemo nježno poticati klijenta da ostane prisutan s određenom razinom aktivacije dok razvija veću toleranciju.
Završtak i Integracija
Završetak sesije jednako je važan kao i početak. Najavljujemo završetak unaprijed i planiramo dovoljno vremena za postupni prijelaz natrag u sjedeći položaj. Postavljanje stopala na pod, stimuliranje pokreta i omogućavanje kontakta s okolinom pomaže klijentu da se vrati u svakodnevno stanje svijesti.
Praćenje post-efekata dok klijent sjedi omogućava nam procjenu kako je sesija utjecala na njegov ukupni sustav. Orijentacija u prostoru i testiranje različitih pokreta pomaže integraciji novih tjelesnih iskustava. Važno je istražiti kako se novo stanje može prenijeti u svakodnevni život i koje aktivnosti ili situacije mogu podržati nastavak terapijskih promjena.
Indikacije za Rad sa tijelom
Rad sa tijelom posebno je indiciran kada verbalni pristup doseže svoje ograničenje. Ovo se često događa nakon određenog broja sati regularnog somatskog rada kada klijent još uvijek ima simptome koji se pojavljuju ili pojačavaju u sjedećem položaju. Rana šok trauma s pretežno fizičkom osnovom, posebno ona iz preverbalnog razvojnog razdoblja, također je jaka indikacija za tjelesni rad.
Klijenti s primarno somatskim simptomima ili razvojnim poremećajima fizičkog podrijetla često vrlo dobro reagiraju na rad s tijelom. Specifične kategorije trauma poput anestezije, utapljanja, trauma visokog udara ili perinatalne traume često zahtijevaju tjelesni pristup jer verbalne tehnike ne mogu dosegnuti preverbalnih traumatskih tragova.
Dodir predstavlja posebnu indikaciju za klijente koji trebaju ponovno naučiti razliku između prikladnog, brižnog dodira i neprikladnog, štetnog dodira. Ovo je posebno važno za preživjele seksualnog zlostavljanja koji mogu kroz terapijski dodir ponovno uspostaviti pozitivan odnos s fizičkim kontaktom.
Kontraindikacije i Oprez
Rad s tijelom nije prikladan za sve klijente niti u sve trenutke terapije. Apsolutne kontraindikacije uključuju situacije gdje terapeut nije jasan o svrsi dodira ili ne može objasniti tu svrhu klijentu. Transference ili countertransference dinamike koje zbunjuju ili preopterećuju terapeuta također predstavljaju kontraindikaciju jer mogu dovesti do neprikladnog ili štetnog rada.
Poseban oprez potreban je s klijentima koji imaju mnoga negativna iskustva s fizičkim kontaktom, posebno od strane skrbnika. Tendencija prema regresivnom ponašanju ili poteškoće s prepoznavanjem prikladnih granica također zahtijevaju modificirani pristup ili odgađanje tjelesnog rada.
Kulturne razlike u odnosu prema dodiru moraju biti pažljivo procijenjene i poštovane. Ono što je prikladno u jednoj kulturi može biti neprikladno ili čak uvredljivo u drugoj, što zahtijeva kulturnu osjetljivost i prilagođavanje pristupa.
Koherentnost Nasuprot Aktivaciji
Tijekom rada kontinuirano procjenjujemo da li je klijent u stanju koherentnosti ili aktivacije. Koherentnost se prepoznaje po sporom i dubokom disanju, odsustvu ukrućenosti u mišićnom sustavu, i disnom ritmu koji se jednoliko proteže kroz sve tjelesne regije. Postoji osjećaj rezonancije između različitih dijelova tijela i općeniti osjećaj integriranosti.
Aktivacija se manifestira kroz brzo ili ograničeno disanje, ukrućeno ili mlohavo tkivo, i nemogućnost da se ritmni valovi disanja prenose kroz različita tjelesna područja. Nema osjećaja povezanosti između tjelesnih regija i može postojati općeniti osjećaj fragmentiranosti ili dezorganiziranosti.
Terapijske Granice i Profesionalnost
Rad s dodirom postavlja posebne izazove za održavanje prikladnih terapijskih granica. Terapeut mora biti jasno uzemljen u vlastitom tijelu i svjestan vlastitih resursa i ograničenja. Razlikovanje “ja sam ja, a ti si ti” ključno je za održavanje jasnih interpersonalnih granica tijekom intimnog fizičkog rada.
Stapanje s klijentom predstavlja čest rizik u radu s dodirom jer fizički kontakt može aktivirati naše vlastite nerazriješene probleme i kontra transferne reakcije. Važno je prepoznati kada počinjemo osjećati potrebu da “spasimo” klijenta ili se borimo protiv njegovog otpora jer to često označava da smo izgubili vlastite granice.
Rad s dodirom u somatskom doživljavanju predstavlja sofisticiran terapijski alat koji zahtijeva duboko razumijevanje anatomije, fiziologije i traumatskih procesa. Uspješna primjena ovisi o jasnim protokolima, poštovanju granica i kontinuiranoj procjeni klijentovog stanja. Kada se primjenjuje kompetentno i etično, ovaj pristup može omogućiti pristup traumatskim sadržajima koji su nedostupni drugim tehnikama i facilitirati duboku reorganizaciju živčanog sustava koja vodi prema trajnom iscjeljenju.
Ovaj rad zahtijeva od terapeuta ne samo tehničke vještine već i duboku osobnu zrelost, jasne granice i sposobnost održavanja vlastite regulacije tijekom intenzivnog terapijskog rada. Kontinuirana supervizija i vlastiti terapijski rad nisu luksuz već nužnost za sve koji se bave ovom vrstom dublje terapijske intervencije.
Somatic Experiencing i bolnička trauma – Kada liječenje postane izvor boli
Ključne riječi: Rad sa dodirom u Somatic Experiencingu, Rad s očima u Somatic Experiencing, Odnosi i gestalt psihoterapija, iscjeljujuće, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb, geštalt terapija, Psihoterapeut Zagreb, Terapija anksioznosti Zagreb, Terapija depresije Zagreb, Somatic experiencing terapija Zagreb, Najbolji psihoterapeut Zagreb, Psihoterapija Zagreb, terapija zagreb dubrava, psihoterapeut zagreb dubrava, Napadaji panike terapija, NARM terapija Zagreb, Somatska terapija za traumu Zagreb, Pristupačna psihoterapija Zagreb, Somatska terapija online, Gestalt psihoterapeut Zagreb
*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
