Ovisnost o šećeru

Ovisnost o šećeru – Istraživanje psiholoških i traumatskih čimbenika koji pridonose razvoju ovisnosti o šećeru ključno je za razumijevanje ovog složenog pitanja. Dok istražujemo ove temeljne uzroke, možemo dobiti uvid u sile koje pojedince tjeraju na pretjeranu konzumaciju šećera.

 

Mehanizam emocionalnog suočavanja
Mnogim pojedincima šećer služi kao način da se nose s izazovnim emocijama i psihološkim nevoljama. Život može biti prepun stresa, tjeskobe i emocionalne boli. Šećer, sa svojim trenutnim ugodnim učincima na mozak, može pružiti privremeni predah od ovih emocionalnih opterećenja. Ljudi se okreću slatkim namirnicama kao obliku samoumirivanja, koristeći šećer za umrtvljivanje emocionalne boli i stvaranje trenutnog osjećaja olakšanja. U nedostatku zdravijih strategija suočavanja, šećer postaje lako dostupan i utješan bijeg.

 

Traumatska iskustva
Traume, bilo da proizlaze iz ranog djetinjstva ili kasnijih životnih događaja, mogu značajno utjecati na razvoj ovisnosti o šećeru. Uznemirujuća sjećanja i emocije povezane s traumom mogu biti neodoljive. U pokušaju otupljivanja boli i emocionalnog nemira, pojedinci mogu pribjeći konzumaciji šećera kao sredstvu za samoliječenje i privremeno distanciranje od svoje traumatične prošlosti. Umirujući i ugodni učinci šećera mogu djelovati kao oblik samoumirivanja i odvlačenja pažnje od mučnih sjećanja.

 

Uobičajeno ponašanje
Ovisnost o šećeru često uključuje stvaranje duboko ukorijenjenih navika. Pojedinci koji su doživjeli traumu ili stresne događaje mogu koristiti šećer kao uobičajenu reakciju za rješavanje ovih situacija. Ovo naučeno ponašanje može trajati u odrasloj dobi, čak i kada se neposredni uzroci stresa smanje. Ritual konzumiranja slatke hrane sam po sebi postaje mehanizam za suočavanje, dodatno učvršćujući ovisnost.

 

Emocionalna vezanost
U nekim slučajevima, ovisnost o šećeru može biti povezana s emocionalnom privrženošću i duboko ukorijenjenom potrebom za utjehom. Pojedinci koji su iskusili nedostatak emocionalne podrške ili brige u svojim godinama formiranja mogu razviti emocionalnu privrženost slatkoj hrani. Šećer postaje surogat za emocionalnu skrb koja je nedostajala u njihovim životima, stvarajući vezu koju je teško raskinuti.

 

Psihološke želje
Intenzivna žudnja koju osjećaju ovisni o šećeru može biti zamršeno povezana s psihološkim čimbenicima. Ove žudnje nisu samo fizičke; često su emocionalno nabijeni. Iščekivanje zadovoljstva, privremeni bijeg od emocionalne boli i uobičajenost konzumacije šećera mogu stvoriti krug psihološke ovisnosti koji je teško prekinuti.

 

Samopoštovanje i slika o tijelu
Za neke pojedince, ovisnost o šećeru može biti povezana sa samopouzdanjem i zabrinutošću za izgled tijela. Društvo često stavlja naglasak na fizički izgled, a pojedinci koji se bore s problemima tjelesnog izgleda mogu se okrenuti šećeru kao načinu da se nose s osjećajem neadekvatnosti ili da se nagrade za napore u mršavljenju. To može dovesti do opasnog ciklusa prejedanja slatkim poslasticama, praćenog osjećajem krivnje i samoprijezira.

 

Asocijacije iz djetinjstva
Sjećanja iz djetinjstva i asocijacije na slatke poslastice mogu igrati značajnu ulogu u razvoju ovisnosti o šećeru. Slatka hrana često se koristi kao nagrada ili utješna poslastica tijekom djetinjstva. Pojedinci koji su imali teško ili traumatično djetinjstvo mogu se okrenuti šećeru u odrasloj dobi kako bi povratili osjećaje ugode i sigurnosti povezane s tim uživanjem u djetinjstvu.

 

Društveni i vršnjački utjecaji
Društveni pritisci i utjecaji vršnjaka mogu pogoršati ovisnost o šećeru. U nekim slučajevima, pojedinci se mogu osjećati prisiljenima konzumirati hranu punu šećera kako bi se uklopili u svoje društvene krugove ili kako bi prikrili svoje unutarnje borbe. Želja za usklađivanjem s društvenim normama ili za ublažavanjem socijalne tjeskobe može potaknuti pretjeranu konzumaciju šećera.

 

Eskalacija ovisnosti
S vremenom, ovisnost o šećeru može eskalirati, što dovodi do kruga žudnje i konzumacije koji postaje sve teže prekinuti. Kako se ovisnost pojačava, pojedinci mogu doživjeti duboki osjećaj beznađa i frustracije, dodatno učvršćujući psihološke čimbenike koji pokreću njihovu ovisnost.

 

Nedostatak strategija suočavanja
Zajednička nit kod ovisnosti o šećeru je nedostatak zdravih strategija suočavanja. Trauma, emocionalni stres i psihološki izazovi mogu ostaviti pojedince bez učinkovitih alata za rješavanje njihovih problema. Šećer postaje lako dostupno i lako dostupno sredstvo suočavanja, nudeći trenutno olakšanje, iako kratkotrajno.

 

Osjećaj nedostatnosti
Osjećaj da nismo dovoljno dobri može biti značajan pokretač ovisnosti o šećeru. Pojedinci koji nose osjećaj neadekvatnosti ili niske vlastite vrijednosti mogu se okrenuti slatkoj hrani kako bi ispunili emocionalnu prazninu. Šećer, sa svojim trenutnim učinkom izazivanja zadovoljstva, može pružiti privremeni osjećaj postignuća i samopoštovanja. To može stvoriti ciklus ovisnosti jer pojedinci neprestano nastoje ojačati svoje samopouzdanje konzumiranjem šećera, unatoč kasnijem osjećaju krivnje i samokritičnosti koji često slijede.

 

Nedostatak ljubavi i brige u djetinjstvu
Nedostatak ljubavi i brige u djetinjstvu doista može pridonijeti ovisnosti o šećeru. Emocionalne veze i osjećaji sigurnosti često se uspostavljaju tijekom godina odrastanja. Kada su te bitne veze odsutne ili poremećene, pojedinci mogu pokušati ispuniti emocionalnu prazninu šećerom. Šećer postaje surogat za ljubav i brigu koja im je nedostajala u ranim godinama, stvarajući duboku emocionalnu privrženost koju može biti teško prekinuti.

 

Ovisnost o šećeru i ovisnost o kokainu
Važno je napomenuti da postoje određene sličnosti između ovisnosti o šećeru i ovisnosti o kokainu u smislu uključenih neurokemijskih procesa. Obje tvari mogu dovesti do oslobađanja dopamina, neurotransmitera povezanog sa zadovoljstvom i nagradom. Ovaj put nagrađivanja može se preoteti u obje ovisnosti, čineći žudnju i simptome odvikavanja kod ovisnosti o šećeru usporedivima s onima koji se vide kod ovisnosti o drogama.

 

Štoviše, studije su pokazale da pretjerana konzumacija šećera može dovesti do promjena u centrima za nagrađivanje u mozgu koje podsjećaju na promjene koje se vide kod ovisnosti o supstancama poput kokaina. Ove neurobiološke sličnosti naglašavaju ozbiljnost ovisnosti o šećeru i stvarne izazove s kojima se pojedinci suočavaju kada se pokušavaju osloboditi od nje.

 

Ovisnost o šećeru zamršeno je povezana s osjećajima neadekvatnosti, nezadovoljenim emocionalnim potrebama iz djetinjstva i ima značajne sličnosti s ovisnošću o drogama. Prepoznavanje ovih veza ključno je za razumijevanje dubine ovisnosti o šećeru i važnosti bavljenja psihološkim i neurobiološkim aspektima kada se pokušava prevladati.

 

 

*Ključne riječi: ovisnost o šećeru, gestalt psihoterapija, somatic experiencing terapija, psihoterapeut zagreb

*Foto: GettyImages
*Kontakt: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor