PTSP — tijelo koje pamti ono što um pokušava zaboraviti
Postoje događaji koji ne završe kada prođu. Postoje iskustva koja ne prestaju kada se završi rat, kada se vrata zatvore, kada se nasilje povuče iz sobe, kada ambulantna kola odu, kada se osoba odseli iz kuće u kojoj je pretrpjela ono što nitko ne bi trebao pretrpjeti.
Trauma često završava mnogo prije nego što se završi naše tijelo.
Posttraumatski stresni poremećaj nije samo skup simptoma — nesanice, noćnih mora, preplavljenosti, izbjegavanja, iznenadnih trzaja, eksplozivne tjeskobe — nego način na koji živčani sustav nastavlja živjeti događaj koji je bio prebrz, prejak ili previše za ono što smo tada mogli podnijeti.
To je stanje u kojem tijelo i um više ne dijele istu kronologiju.
Dok um kaže: “To je bilo tada”, tijelo kaže: “To je sada.”
PTSP je u svojoj srži prekinut pokret — reakcija koja nije mogla biti dovršena. Bježanje koje je bilo spriječeno. Borba koja nije bila moguća. Vapaj koji nije mogao izaći iz grla.
U trenutku traume tijelo radi ono što zna: mobilizira snagu, zamrzne se, pojača osjetila, izoštri reflekse. Problem počinje kada opasnost prestane, a tijelo ostane u istom stanju, nesposobno dovršiti ono što je započelo.
To je tajna PTSP-a: nije posljedica slabosti, nego posljedica prevelike snage koja je ostala zaglavljena.
Tijelo kao mjesto gdje trauma ostaje
Mnogi ljudi misle da se trauma događa u glavi, ali većina se zapravo odvija u tijelu.
Čovjek koji je pretrpio traumu često živi s neobjašnjivim simptomima: tijelo se ukoči bez razloga, glas nestane, disanje se skrati, srce ubrza pri zvuku koji drugima djeluje bezazleno. U nekom trenutku okidač nije događaj nego tjelesno sjećanje — kako je u trbuhu stisnulo onog dana, kako je u nogama drhtalo, kako su se leđa savila da se zaštite, kako je pogled tražio izlaz i nije ga našao.
U somatskom radu trauma se ne promatra kao narativ nego kao otisci — mali, često jedva vidljivi signali koje tijelo još uvijek pokušava dovršiti.
To može biti drhtaj u rukama kada osoba priča o nečemu što “više nema veze s njom”, ili sitni pokret glave u stranu kao da izbjegava udarac koji se dogodio prije dvadeset godina. Tijelo ne laže. Ono čuva sve što je bilo previše da bi se obradilo jednom.
PTSP je zato češće nastavak reakcije nego nastavak događaja.
Zamrznuto vrijeme u tijelu
Jedan od najdubljih fenomena traume jest taj da čovjek može godinama izgledati funkcionalno, ali unutra živjeti u stanju “kao da je tek sad”.
Netko tko je bio u nesreći godinama kasnije i dalje reagira na zvuk kočnica.
Žena kojoj je ruka bila stegnuta drhti svaki put kad je netko nenadano dodirne.
Dijete koje je preživjelo nasilje odraste u čovjeka koji više ne zna razliku između stvarne opasnosti i starih uspomena.
Tijelo ima jednu veliku grešku — i jednu veliku istinu: ono ne razlikuje sjećanje od stvarnosti. Ako sjećanje nosi energiju nedovršene reakcije, tijelo će ju iznova pokretati. PTSP nije rana koja ne prolazi. PTSP je rana koja nikada nije dobila priliku zarasti.
Zašto razgovor nije dovoljan
Zbog toga rad samo s mislima često ne može doprijeti do mjesta gdje trauma živi. Riječi su prespore za ono što se dogodilo u djeliću sekunde. Um može razumjeti, rekonstruirati, analizirati, ponuditi logiku i objašnjenje, ali tijelo radi po svojoj dinamici. Kada osoba s PTSP-om kaže: “Znam da sam siguran, ali osjećam da nisam”, to nije kontradikcija. To je dokaz da živčani sustav živi prema staroj stvarnosti. Nije problem u mislima — problem je u mobiliziranoj energiji koja nikada nije dobila završetak.
Polagano vraćanje tijelu
U somatskom pogledu, iscjeljenje traume ne počinje suočavanjem, nego davanjem sigurnosti onome što se previše puta lomilo.
U početku se radi o povratku u sadašnji trenutak, ne kroz riječi, nego kroz mikro-osjete: mrvicu topline u dlanovima, dodir poda pod stopalima, sitno širenje daha u rebrima.
To se čini banalno, ali za čovjeka čiji sustav živi u prošlosti, to je revolucionarno. Ne radi se o tome da se “sjetimo traume”, nego da se vratimo u tijelo koje je napustilo sebe onoga dana kada je sve bilo previše. U tom procesu događa se nešto tiho i duboko: tijelo, po prvi put nakon dugo vremena, dobiva signal da sadašnjost nije opasna. Te minute prisutnosti dodaju se kao nova poglavlja u živčani sustav, polako gurajući staru priču prema rubovima.
Dovršavanje onoga što je ostalo nedovršeno
Kada se tijelo konačno osjeti dovoljno sigurno, počinju se javljati oni mali impulsi koji su nekad zapeli: drhtaj, suza, pokret prema naprijed, lagano guranje nogama o pod, glas koji se prvi put usudi izaći.
To nisu “simptomi”. To su dovršetci — fragmenti reakcija koje su jednom bile prekinute. I kada se te reakcije završe, čovjek osjeti promjenu koja se ne može opisati riječima: kao da se prostor u prsima otvori, kao da se težina s ramena spusti, kao da se energija koja je godinama bila zaključana napokon smiruje. To je trenutak kada tijelo po prvi put vjeruje da opasnost više nije tu.
PTSP kao proces povratka
PTSP nije znak da je osoba slomljena. On je znak da je osoba preživjela. Ali preživjela je na način koji je bio jedini moguć u tom trenutku.
U radu s tijelom ne pokušava se “izbrisati trauma”, nego ponovno izgraditi kapacitet za život. Ponovno uspostaviti ritam.
Ponovno pronaći osjećaj sigurnosti koji je jednom bio oduzet. Ponovno se vratiti u svoje tijelo ne kao u mjesto boli, nego kao u mjesto koje može podnijeti vlastitu povijest. PTSP prestaje biti nepodnošljiv onda kada tijelo počne razlikovati sada od tada. Tek tada se preživljavanje pretvara u življenje.
I to je suština somatskog pogleda: ne treba izlaz iz traume — treba povratak u sebe.
Ključne riječi: PTSP, post traumatski stresni poremećaj, tjelesno orijentirana terapija, somatic experiencing, trauma, tjelesna psihoterapija, Psihoterapeut Zagreb, Terapija anksioznosti Zagreb, Terapija depresije Zagreb, Somatic experiencing terapija Zagreb, Najbolji psihoterapeut Zagreb, Psihoterapija Zagreb, terapija zagreb dubrava, psihoterapeut zagreb dubrava, Napadaji panike terapija, NARM terapija Zagreb, Somatska terapija za traumu Zagreb, Pristupačna psihoterapija Zagreb, Somatska terapija online, Gestalt psihoterapeut Zagreb
*Foto: GettyImages
*Kontak: Dogovori termin
*Za firme: Kreativni Direktor
